FONTANA MANDUŠEVAC


U vrijeme ovogodišnjih praznika mnogi će posjetiti Zagreb i sigurno će uočiti lijepu fontanu u središtu grada. To je fontana koju Zagrepčani zovu Manduševac. Mislio sam, ako ste već u Zagrebu i ako ste već blizu fontane, sigurno bi bilo dobro znati povijest fontane, kada je izgrađena i kako je i po čemu dobila ime. 
Pa, evo priče. Nekada davno u samom centru Zagreba, na današnjem Trgu bana Jelačića, upravo na mjestu gdje je sada fontana, nalazio se prirodni izvor pitke vode. Stoljećima se stanovništvo s njim služilo, sve do 1898. godine. Te godine pri rekonstrukciji i izgradnji prostora-trga, izvođači su izvor namjerno zatrpali.

 
Izvor je bio posve zaboravljen i zatrpan sve do 1986. godine. Sigurno bi ostao zatrpan tko zna koliko dugo da ga građevinari, prilikom ponovne rekonstrukcije i uređenja trga, nisu slučajno otkrili.
Investitor ga je htio ostaviti zatrpanog, no na inicijativu građana, planovi uređenja trga bili su izmijenjeni i tako je nastala jednostavna ali i lijepa fontana.
Koliko je to bio dobro smišljen potez najbolji je dokaz što je fontana ubrzo postalo kultno i prepoznatljivo obilježje Trga bana Jelačića, a i cijelog Zagreba. I ne samo onima koji glavni grad posjećuju.
A kako je nastalo ime fontane? Ee, tu ima različitih priča i legendi, ali vjerojatno je ova istinita. Ona se temelji na starim crkvenim zapisima.
Povjesničari s instituta za povijest pronašli su u zapisima zagrebačke biskupije opis cijelog događaja koji se zbio koncem 13. stoljeća, točnije 1291.godine. Te godine jedan Hrvat, vitez, povratnik iz posljednjeg Križarskog rata, prolazeći pored izvora zagledao se u lijepu djevojku po imenu Manda.
Očarani jedno drugim, nisu puno dangubili. Na sastanku kod izvora, zatečeni su u strastvenom zagrljaju.
Zaneseni užitkom ljubavne igre nisu primijetili kako ih promatra gnjevna svjetina. Takvo slobodno i razmetljivo ponašanje na javnom mjestu bilo je sramotno i bogohulno, pa su ljubavnike zbog njihove bludničke radnje crkvene vlasti kaznile.
Mandu je zbog bluda na javnom mjestu nerazumna rulja spalila na lomači, a vitezu je život spasio njegov križarski status. Ipak daljnji život nije mu bio bajan. Okovan je i bačen do smrti u kaptolsku tamnicu.
Svakako, ljudi su i dalje koristili izvor, te se bez velikog srama sjećali lijepe djevojke, prepričavajući kako je tu na izvoru „Mandu zagrabio njen ševac". Tako je od imena Manda + „ševac" nastalo ime fontane, Manduševac.
Također, ravnopravno se priča da i riječ "zagrabio" ima vezu s imenom koje danas nosi glavni grad Hrvatske, Zagreb, objašnjava prof. dr. sc. Ninoslav Veligorski s instituta za povijest.
Eto sada znadete nešto više.
Uživajte u adventu!

Do idućeg štiva zdravi i veseli bili!
Vaš Ljubomir Topić (Mali Mate)

Primjedbe

  1. Joj koja crna legenda, meni ljepša ova:
    "Postoji legenda prema kojoj je na tom zdencu lijepa djevojka Manda srela viteza koji ju je zamolio vode. Rekao joj je "Mando, dušo, zagrabi vode". Prema toj izreci su i Zagreb i Manduševac dobili ime (Manduševac od "Mando, dušo", a Zagreb od "zagrabi").

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pa uspoređujući jednu s drugom legendom vidljivo je da su u obadvije sudionici isti. Manda i vitez. Ti si gradsko dijete i pristojnija, pa protežiraš štivo i događaj dostojan damama, za razliku od mene. Ja sam mali seljačić i držim se mojeg podrugljivog društva. Da sam ispričao legendu ili priču drgačije ne bi bila za pola posjetilaca zanimljiva.
      Ostajem pri tome da je "moja" legenda bliže istini, prvo, iza legende stoji gore spomenuti dr.sc.Veligorski i zapisi u crkvenim knjigama i drugo, u legendi su se susrele dvije osobe kojima je "kontakt" pasao, napaljeni križarski ratnik i darežljiva Manda. Jedino je u takvom stanju moguće izvesti "brzoleteći kontakt".

      Izbriši
    2. Ma nek ti bude "seljačiću" moj, pusa

      Izbriši
  2. Ipak kad malo bolje razmislim mislim da je tvoja legedna istinita....(što ćeš kada sam slab na puse...hahaha)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar