Dragi posjetioci.   Svi koji ste dolazili na ovaj blog i čitali ga odmah ste mogli prosuditi zašto pišem o jednom tako malom mjestu Imotske krajine. Odgovor je vrlo jasan. Krstatice su moje rodno mjesto i mjesto koje cijenim iznad svega ma koliko god bilo maleno i kako neki zlonamjernici kažu da je "bogu iza leđa". Krstatice su za mene  uvijek bile i ostale mjesto koje nadahnjuje i čisti čovjekovu dušu od umora, bijesa i ljutnje. Ono je za mene najljepše mjesto u kojemu sam živio. No, na žalost u Krstaticama sam bio u prosjeku mjesec ili dva po godini što je vrlo malo.  Kada sam završio osnivnu školu odmah sam nestao i otišai u svijet. Naj duže sam ostao u Zagrebu gdje i danas živim.       U Zagrebu sam doživio sve što život daje, školovanje i ljubav, zreli život i naporan rad, ženidbu i rođenje djece i unuka, te mirovinu i lijepu i podnošljivu starost.  Nisam spominjao vrijeme vojske (JNA) i Domovinski rat, te tešku i opaku bolest. Te teškoće relativn...