Dragi posjetioci. Ako ste dolazili na ovaj blog i čitali ga odmah ste mogli prosuditi zašto pišem o jednom tako malom i malo poznatom mjestu Imotske krajine. Odgovor je vrlo jasan. Krstatice su moje rodno mjesto i mjesto koje cijenim iznad svega ma koliko god bilo maleno i kako neki zlonamjernici kažu da je "bogu iza nogu". Krstatice su za mene  uvijek bile i ostale mjesto koje nadahnjuje i čisti čovjekovu dušu od umora, bijesa i nepravde. U njemu su ljudi bili   uvijek  milosrdni i prijateljski raspoloženi. To je mjesto u kojemu nepoznata čovjeka zovu kume, a ne gospodine ili druže.  Ono je za mene najljepše mjesto u kojemu sam živio. No, na žalost u Krstaticama sam bio u prosjeku mjesec ili dva po godini što je vrlo malo.  on Kada sam završio osnovnu školu odmah sam nestao i otišao u svijet. Naj duže sam ostao u Zagrebu gdje i danas živim. U Zagrebu sam doživio sve što život daje i određuje; školovanje i mladenaćku ljubav, zreli život i naporan rad, ženid...