Dragi posjetioci. Svi koji ste dolazili na moj blog i čitali ga odmah ste mogli prosuditi zašto pišem o jednom tako malom mjestu Imotske krajine. Odgovor je vrlo jasan. Krstatice su moje rodno mjesto i mjesto koje cijenim iznad svega ma koliko god bilo maleno i kako neki zlonamjernici kažu da je "bogu iza leđa". Krstatice su za mene  uvijek bile i ostale mjesto koje nadahnjuje i čisti čovjekovu dušu od umora, bijesa i ljutnje. Ono je za mene najljepše mjesto u kojemu sam živio. No na žalost u Krstaticama sam živio kad bi se sve vrijeme zbrojilo ne bi bilo ni 15 godina. Ostalo vrijeme bio samu Zagrebu. U Zagrebu sam doživio sve što život daje. đačko doba i ljubav, zreli život i naporan rad, ženidbu i rađanje djece i unuka, te mirovinu i lijepu i podnošljivu starost. Nisam spominjao vojsku i Domovinski rat i tešku i opaku bolest koja će me pratiti do kraja života.  Moj živit kao i cjelokupne generacije bio je težak. Živjelo se u disciplini i da bi se nešto postiglo, moralo...