Onaj tko je stvarao čovjeka neoprostivo je pogriješio što mu je dao puno manje životne snage od optimizma. Uvijek u čovjeku ima više optimizma nego što ima snage, a trebalo je biti obrnuto. Još se uvijek nalazim u nekakvoj i meni neshvatljivoj proporciji. Što je gubitak snage veći, to se sve više u meni povećava optimizam, koji graniči s dišpetom (inatom).Potpuno mi je jasno da gubitkom snage nestati će svega, pa će nestati i optimizam. Najgore je kada si svjestan nezaustavljivosti prelaza iz neke ravnodušnosti u ništavilo.
Rascvjetalo smilje i drača na kamenjaru Vlaka (Krstatice) bore se za zraku sunca
To je vrijeme u kojemu je snaga gotovo na nuli, zbog čega i optimizam postaje tako malen da nema realnog izgleda čovjeka podignuti ni za milimetar.
Optimist sam, koji cijeli život vjeruje u dobro i dobar ishod, ali i uz veliku želju i htijenje težak je put povratka na staro. Nestankom snage, uništi se i optimizam.
Kada optimist dođe u stanje, da mu životne nedaće oduzmu optimizam, tada je ostao bez svog jedinog i najjačeg oružja kojim je hrabro i sa zadovoljstvom krčio životne staze.
Kada to vrijeme dođe tada se ništa više ne može učiniti, osim bespomoćno patiti i nadati se da će kraj doći čim prije.
Vodite brigu o sebi i svom zdravlju!
Zdravi i veseli bili
Vaš Ljubomir Topić (Mali Mate)
Na prvu me je ovaj post rastužio ali onda mi padne napamet da život nije čekanje da oluja prođe, već se mora naučiti kako plesati na kiši. Vjerujem da ti to možeš i hoćeš !!!!
OdgovoriIzbrišiVidi, vidi kako mlađe podučva starije......Plešem ja već, drago moje, dugo i u svim uvjetima....i na kiši i na snijegu i po suhom, bosonog i u cipelama....od silnog plesa cipele su postale šuplje, pa mi je sve jedno je li kiša ili suho....da da mogu ja.....i hoću....uvijek se od mene to i očekivalo....i neću vam otkriti kada više neću moći plesati....naprosto to nije moj stil....uvijek sam davao sa srcom i sramio sam se reći da više ne mogu....oni koji me vole oni će prepoznati i da im i ne rečem.....
OdgovoriIzbrišiNajveća hrabrost je prkositi boli, živjeti s njom, nikad je ne pokazati drugima, i usprkos njoj veseliti se životu i buditi se svako jutro oduševljen danom koji dolazi.
IzbrišiDani hm...veselim se svakom koji će doći, a onom koji je prošao odajem iskrenu zahvalu.....
OdgovoriIzbriši