Ovo pišem zbog toga što sam se prije nekog vremena razbolio. U svojoj nevolji tješio sam se kako se neće ništa promijeniti u odnosima između mene i mojih kolega, prijatelja i poznanika. Mislio sam da ćemo ostati u barem kakvom-takvom kontaktu.
Znate ono, kad je čovjek bolestan onda mu nije do ničega tako stalo kao do ozdravljenja, ali i do odnosa drugih prema njemu i njegovoj nevolji. Utješna riječ i ohrabrenje bolesniku nekada su jednako vrijedni kao i lijekovi koje uzima. Bar je tako meni.No, moram priznati da sam se u mojim predviđanjima ipak prevario. Mnoge veze koje sam kroz dugi niz godina mukotrpno gradio i njegovao, u vremenu moje bolesti su naprosto nestale i prestale funkcionirati. Ostalo je vrlo malo onih koji su mi se redovno javljali i s kojima sam komunicirao na način kao da se ništa nije dogodilo.
Ali dobro. Iako će liječenje trajati dugo s nepoznatim i neizvjesnim ishodom, zdravlje mi se popravilo, pa i pod tim dojmom neću unositi zlu krv među naše odnose.
Sigurno ste kroz život i vi iskusili da su vas, ne vašom krivnjom, neki stari poznanici bez pravog razloga napustili i odlepršali u nepoznato. Nije to neki problem. Problem će nastati onda ako se budu ti isti poznanici i prijatelji htjeli ponovno vratiti u gnijezdo stare ljubavi, prijateljstva i drugarstva. Ponovni povratak tamo gdje su nekada bili dobrodošli, gdje ih je čekalo prijateljsko okruženje, ljubav i pažnja nije jednostavno, naprosto zato što ih tamo nitko neće čekati i to s opravdanim razlogom.
Teško mi je povjerovati da bezrazložno bježimo od čovjeka i njegovih problema onda kada smo istom tom čovjeku najpotrebniji. Pa, po tome se i razlikuju prijatelji, poznanici i kolege od nepoznatih i usputnih ljudi.
Bio sam uvjeren da su još uvijek blizu mene ljudi u kojima postoji suosjećaj ili barem riječ utjehe. U mojem slučaju, pokazalo se da je malo onih koji su željeli žrtvovati dio svog slobodnog vremena da ga u prigodnom momentu s radošću podijelimo?!
Ne brinite se, neću vas gnjaviti s mojim zdravstvenim stanjem i osjećajima. Ionako mi ne ćete vjerovati da sam ostao uskraćen.
Ali ako ikada dođete u istu ili sličnu situaciju u kojoj sam bio ja, tek će te onda saznati koliko je malo onih koji bi vas htjeli u vašoj nevolji barem ohrabriti. Možda i griješim, ali vjerujte mi, ovo je istina, no nisam razočaran. Dugo sam živio da bih se mogao u ljubavi i prijateljstvu prevariti.!!
Na kraju, svima želim ugodan dan, bez obzira da li mojim mislima pridajete važnost ili ste tu iz čiste kurtoazije. Ovaj buket cvijeća namijenio sam onima koji me još uvijek trpe.
PS. Sadržaj ovog naslova ne odnosi se na moje Krstačane ma gdje bili.!
Do idućeg štiva zdravi i veseli bili
Vaš Ljubomir Topić (Mali Mate)
“Nesreća otkriva one koji nisu pravi prijatelji.” rekao je davno Aristotel, ali nekako mislim da ti ipak imaš dosta onih koji misle na tebe i koji ti jesu prijatelji. Varam li se ?
OdgovoriIzbrišiU jednom narednom naslovu pisati ću o prijateljstvu. Ja sam jedan od onih koji ima malo prijatelja iz prostog razloga što je moja definicija prijateljstva puno stroža od drugih ljudi. Ja sam imao samo jednog prijatelja, ali zato sam imao puno poznanika i dobrih i vrijednih pažnje drugara. Prijatelj me nije razočarao jer se već petnaestak godina preselio tamo daleko daleko.
OdgovoriIzbrišiŠto te mući priajtelju moj,
OdgovoriIzbrišibudi mi zdrav i dobro mi stoj,
prijatelja nikad nisam napustio
prijatelju stari, živ i zdrav mi bio.
Eh da je takvih prijatelja kao što si ti, bilo bi manje zla između naroda i ljudi. Umjesto jasenovine rasli bi điran i mesliđan, a u Rošinoj lokvi plivale bi tune.
Izbriši