Upravo ste vašim klikom
pokrenuli blog Selo Krstatice na adresi: krstatice.blogspot.com na kojemu ste od sredine siječnja
2011. godine mogli čitati zapise iz prošlosti Krstatica i vidjeti preko kvalitetnih fotografija kako izgledaju.
No, od nekog vremena počeo sam pisati i o nekim događajima, pojavama i vlastitim razmišljanjima, kojima upotpunjujem vrijeme. Razlog tomu je što malo mjesto niti ima veliku povijest niti česta događanja za dugačka pisanja.
Prvih 70 postova odnosi se na prošlost i povijest Krstatica, a ono sve dalje je, moglo bi se reći"slobodno štivo"u kojemu se može pročitati svega po malo i nije usko vezano za Krstatice.
Pročitajte! Mislim da će te svi naći nešto što će vam se svidjeti.
Krstatice su naselje Podbiokovlja u Imotskoj krajini. Ime im datira iz daleke prošlosti, a nastalo je, vjerojatno, zbog krstova – križeva, postavljenih uz brojne kamene gomile, zapravo groblja starih Ilira ili Daorsa.
Da bi došli u Krstatice autoputom„Dalmatina“treba izići na naplatnoj stanici Zagvozd, te nastaviti regionalnom cestom oko 9 kilometara u pravcu istoka.
Stanovnici naselja su Hrvati, rimokatoličke vjeroispovijesti. Po zadnjem popisu stanovnika iz 2011. godine bilo ih je 109.
Kada i kako je nastalo selo Krstatice?
O Krstaticama ima vrlo malo pisanog materijala preko kojega bi se moglo saznati nešto više o prošlosti naselja. No, prateći povijest nastanka i porijeklo hrvatskih prezimena nedvojbeno se došlo do podatka da su se prvi krstački stanovnici počeli doseljavati na ove prostore, gotovo prije 530 godina.
Poznato je da su u dalekoj prošlosti, prije dolaska Hrvata, Dalmaciju pa onda i Imotsku krajinu naseljavali Iliri, Daorsi i Rimljani. Stanovništvo je živjelo u miru sve dok se nisu pojavili barbarski narodi, koji su im razorili naselja i kulturu. Zbog toga Ilirske i druge zajednice morale su napustiti svoja ognjišta, sklanjajući se u brda i na otoke. Kroz 7. i 8. stoljeće na prazne prostore Ilira naselili su se Hrvati.
Nije poznato da li je, odlaskom Ilira, današnji prostor Krstatica naseljen ili je ostao slobodan sve do dolaska Turaka.
Turci 1482. godine su pokorili Hercegovinu, a 1493. godine, već su bili u Imotskoj krajini.
Između ta dva događaja, u razmaku od 11 godina, bježeći pred Turcima iz Istočne Hercegovine, malog mjesta Banj Dolac, obitelj Bakić (od 1686. godine mijenjaju prezime u Banjak), naseljavaju se u Krstatice. Od Bakića odnosno Banjaka nastalo je veće krstačko pleme iz kojeg su potekli današnji Lizatovići, Topići i Ivanovići. Zauzeli su najljepši i zemljom najplodniji dio današnjeg naselja, pa se može zaključiti da tada nisu nikoga zatekli od starosjedilaca, niti od drugih hrvatskih plemena.
Kako su i odakle stigla druga krstačka plemena također nema pouzdanih zapisa. Vjeruje se da su u ove krajeve došla iz Hercegovine ili možda iz Crne Gore, ali mnogo godina kasnije nego što su to učinili Bakići. Na to upućuju prezimena koja su identična s prezimenima žitelja u Hercegovini i Crnoj Gori. Poznato je da njihova prezimena u prošlosti nisu pretrpjela promjene, pa je i to potvrda gornje teze.
Svakako valja spomenuti još nekoliko datuma u kojima se spominju Krstatice.
No, od nekog vremena počeo sam pisati i o nekim događajima, pojavama i vlastitim razmišljanjima, kojima upotpunjujem vrijeme. Razlog tomu je što malo mjesto niti ima veliku povijest niti česta događanja za dugačka pisanja.
Prvih 70 postova odnosi se na prošlost i povijest Krstatica, a ono sve dalje je, moglo bi se reći"slobodno štivo"u kojemu se može pročitati svega po malo i nije usko vezano za Krstatice.
Pročitajte! Mislim da će te svi naći nešto što će vam se svidjeti.
Krstatice su naselje Podbiokovlja u Imotskoj krajini. Ime im datira iz daleke prošlosti, a nastalo je, vjerojatno, zbog krstova – križeva, postavljenih uz brojne kamene gomile, zapravo groblja starih Ilira ili Daorsa.
Selo se ubraja u brdsko
područje, jer leži na prosječnoj nadmorskoj visini od 560 metara (Crkva).
Zaseoci su se rasporedili uz
regionalnu cestu Zagvozd – Slivno na dužini od oko 6 kilometara.
Najbliža veća mjesta
Krstaticama su; Imotski 17 km, Split 80 i Makarska oko 40 km. Da bi došli u Krstatice autoputom„Dalmatina“treba izići na naplatnoj stanici Zagvozd, te nastaviti regionalnom cestom oko 9 kilometara u pravcu istoka.
Stanovnici naselja su Hrvati, rimokatoličke vjeroispovijesti. Po zadnjem popisu stanovnika iz 2011. godine bilo ih je 109.
Kada i kako je nastalo selo Krstatice?
O Krstaticama ima vrlo malo pisanog materijala preko kojega bi se moglo saznati nešto više o prošlosti naselja. No, prateći povijest nastanka i porijeklo hrvatskih prezimena nedvojbeno se došlo do podatka da su se prvi krstački stanovnici počeli doseljavati na ove prostore, gotovo prije 530 godina.
Poznato je da su u dalekoj prošlosti, prije dolaska Hrvata, Dalmaciju pa onda i Imotsku krajinu naseljavali Iliri, Daorsi i Rimljani. Stanovništvo je živjelo u miru sve dok se nisu pojavili barbarski narodi, koji su im razorili naselja i kulturu. Zbog toga Ilirske i druge zajednice morale su napustiti svoja ognjišta, sklanjajući se u brda i na otoke. Kroz 7. i 8. stoljeće na prazne prostore Ilira naselili su se Hrvati.
Nije poznato da li je, odlaskom Ilira, današnji prostor Krstatica naseljen ili je ostao slobodan sve do dolaska Turaka.
Turci 1482. godine su pokorili Hercegovinu, a 1493. godine, već su bili u Imotskoj krajini.
Između ta dva događaja, u razmaku od 11 godina, bježeći pred Turcima iz Istočne Hercegovine, malog mjesta Banj Dolac, obitelj Bakić (od 1686. godine mijenjaju prezime u Banjak), naseljavaju se u Krstatice. Od Bakića odnosno Banjaka nastalo je veće krstačko pleme iz kojeg su potekli današnji Lizatovići, Topići i Ivanovići. Zauzeli su najljepši i zemljom najplodniji dio današnjeg naselja, pa se može zaključiti da tada nisu nikoga zatekli od starosjedilaca, niti od drugih hrvatskih plemena.
Kako su i odakle stigla druga krstačka plemena također nema pouzdanih zapisa. Vjeruje se da su u ove krajeve došla iz Hercegovine ili možda iz Crne Gore, ali mnogo godina kasnije nego što su to učinili Bakići. Na to upućuju prezimena koja su identična s prezimenima žitelja u Hercegovini i Crnoj Gori. Poznato je da njihova prezimena u prošlosti nisu pretrpjela promjene, pa je i to potvrda gornje teze.
Svakako valja spomenuti još nekoliko datuma u kojima se spominju Krstatice.
- Za vrijeme turske vladavine, 1493. do 1717. godine, u starim se zapisima, uglavnom, opisuju sukobi između stanovništva i Turaka, a gotovo da nema podataka o razvoju stanovništva. Česte bitke i ratovi, vojska, harač i druge nevolje uzrokovale su i česte bjegove i velike selidbe žitelja Imotske krajine u druga područja. Iz tog vremena za Krstatice je posebno značajan takozvani "Zagvoški bijeg".
- Godine 1686. godine Imotska krajina digla se na ustanak s namjerom da zbaci tursku vlast. U borbama s turskom silom oslobođena su sela Proložac, Runovići, Vinjane, Zagvozd i Župa, no Karlovačkim mirom 1699. godine Mlečani su zauzeta područja ponovno vratili pod tursku vlast. Ipak, sva plemena nisu se lako pomirila da budu pod Turcima. Na poziv mletačkog providura napustili su vječna ognjišta i krenula u zbjeg, naselivši današnja Gornja i Donja Brela, te sela oko rijeke Cetine.
- "Zagvoški bijeg" značajan je za Krstačane jer je Mletačka vlast napravila popis svih izbjeglica. U tom popisu po prvi puta spomenute su neke obitelji iz Krstatica; Lišnjić, Banjak, Piljević, Lišnjić-Matijašević, Pavić, Priljić, Piljurić i Preboljić.
- Dakako, ne smijemo zaboraviti i 1744. godinu, u kojoj je napravljen prvi i cjelovitiji popis stanovništva Krstatica. U njemu su posebno zanimljivi dijelovi koji objašnjavaju nastanak današnjih krstačkih prezimena, te popis prezimena koja su vremenom izumrla.
- Broj stanovnika se stalno mijenjao. Najveći porast stanovnika bio je u periodu 1921 – 1931. godine kada je naselje brojilo više od 400 obitelji u kojima je bilo 1290 duša, a najveće iseljavanje desilo se u periodu između 1961 - 1981. godine.
- Za vrijeme Drugog svjetskog rata naselje je pretrpjelo izuzetne gubitke u ljudstvu i materijalu. U proljeće 1943. godine njemačka fašistička vojska u zajedničkoj akciji s istočnobosanskim četnicima izveli su pomno planiranu, od talijanske vojske akciju "Albia", u kojoj je počinjen klasični genocid nad narodom Krstatica. Ubijeno je na svirep način 26-ero staraca, žena i djece, te im porušili i zapalili sve objekte u kojima su pokojnici živjeli.
- Godine 1991. u Domovinski rat pošli su svi kojima su zdravlje i godine to dozvoljavale. Naročito su bili brojni sinovi i unuci onih Krstačana koji su se iselili po svijetu i cijeloj Hrvatskoj. U tom ratu njih 6-orica izgubili su život, a još ih je četvero umrlo od posljedica ranjavanja.
PS
Uz dužno poštovanje sviju vas koji ćete doći na blog i pročitati ono što ću napisati, ipak ću spomenuti da blog nastojim pisati u ležernom i prihvatljivom stilu za svakoga, izostavljajući razne zavrzlame, koje bi mogle izazvati sukobe u tumačenju prošlosti, vjere i politike.
Svakako cjelokupni materijal slobodno možete komentirat, bez prethodne registracije. Međutim, postoji jedan jedini uvjet. Komentari i natpisi trebaju biti uljudni, kulturni i prihvatljivi svima pa i onima čija mišljenja nisu baš kao naša!
Također, za potpis posta izabrao sam pseudonim „Mali Mate“ kako bih otklonio od sebe, mojeg porijekla i porodice eventualne zločeste kritike. Kritiku usmjeravam isključivo na sadržaj onoga što sam napisao.
