SELFI

Myselfi ili samo selfi je nekakva izokrenuta engleska riječ koja se prevodi na razumljiv način "ja fotografirao sebe", postala je u modi unatrag 4-5 godina, kada se u potpunosti ustalila u našem svakodnevnom razgovoru. 
Češće je upotrebljavaju osobe iz javnog života, naročito one koje su na rubu interesa javnosti. Da ih javnost ne bi zaboravila snimaju sami sebe i "vješaju" se po društvenim mrežama.
Kako vidite moja fotografija nije selfi fotografija. Snimila ju je jedna meni jako draga ženska osoba, ali više zbog trofeja, koje vidite na regalu, nego moje malenkosti.

I tako i ja sa svojom fotografijom stigoh na javnu mrežu. Konačno zašto ne bih i ja bio u modi sa svojom fotografijom, iako nije selfi. Doduše, ljepše bi bilo da sam postavio neku fotografiju iz svoje mladosti, ali nisam, jer me ova baš dobro predstavlja. Ona druga, ona iz mladosti, pokazala bi neko drugo vrijeme i čovjeka u njemu. Ona bi bila za sadašnje predstavljanje lažna, a laž mrzim iznad svega.
Je, istina je da sam se teško privikao na svoj izgled, ali što se može, kakav sam takav sam.
Vjerujte mi na riječ da nisam uvijek ovako izgledao. Bio sam puno drugačiji, čak i sebi gotovo neprepoznatljiv. Kosa crna kao ugljen, tijelo obloženo mišićima umjesto salom, dvadesetak kilograma lakši i čak 4 cm viši nego što sam danas visok. 
Promjene na sebi slabo sam primjećivao, dok me supruga nije natjerala da u jednoj robnoj kući popunim garderobu. 
Sve je bilo u redu dok se nisam pogledao u velikom ogledalu.
Odijelo moderno, lijepog dizajna i dobro mi pristajalo, ali nekako nisam mogao prepoznati gospodina koji je bio u njemu. Gotovo se uplaših od onoga što sam vidio. 
Nakon nekog vremena počeo sam shvaćati da u ogledalu nije mogao biti nitko drugi nego ja ali u drugom izdanju. No, ipak da ne bi bilo zabune zapitah debelog gospodina sijede kose, kojega sam radoznalo gledao u ogledalu; - jesi li ti zaista ja?
Na moje pitanje iz ogledala ne stiže odgovor. Nije bilo druge, nego kupiti odijelo "nepoznatom" čovjeku i veselo krenuti kući.
Ma, svejedno kome sam kupio, da li sebi ili "njemu", to jest onome što sam ga vidio u ogledalu. Odijelo mu je dobro pristajalo, pa neka čovjek ima! Zaslužio je, ako zbog ničeg drugog onda zbog toga što prihvaća sebe upravo takvim kakvim ga je priroda stvorila. 

Ne žalite za lijepim mladenačkim izgledom. Izgled je prolazan. Prihvatite sebe onakvim kakvi jeste. Puno je važnije imati lijepu i dobru dušu. Duša je "tvornica" svega onoga po čemu ćete biti prepoznati i zapamćeni.

Do idućeg selfija zdravi i veseli bili!!!
Vaš Ljubomir Topić (Mali Mate)