OPROŠTAJNA RIJEČ AUTORA

Svemu dođe kraj pa tako i mojem pisanju na blogu "selo krstatice". Blog neću izbrisati niti ga ugasiti što znači da će ostati onoliko dugo koliko ga bude držao Google. Google ima svoje zakonitosti i prema obavijesti, koju sam ovih dana dobio, blog će biti vidljiv dvije godine poslije moga zadnjeg pisanja ili postavljanja fotografije na njemu. Znači, dvije godine iza moje smrti Google će jednim klikom izbrisati blog i tako uništiti sav moj trud. Šteta!!

Prava stvar bi bila kad bi blog trajno ostao kao zapis na kojemu bi se u svako doba mogla pročitati riječ više o Krstaticama kao mjestu naših korijena.

Možda sam prije odustajanja trebao učiniti presjek svega što sam napisao i postavio na blog, no to ionako više nije važno. Ipak evo nekih vrijednosti za sve vas a naročito za one koji nikada nisu i neće priznati da je u blog uloženo puno mukotrpnog rada; Naime, blog traje od 2011. godine. Na njemu je napisano 229 štiva ili naslova. Snimljeno je i postavljeno više od 700 fotografija, među kojima je i ova što je na prvoj stranici bloga. Povećana u dimenzije 100x700 ukrašava ne samo moj krstački dom nego i mnoge domove Krstačana od Kanade do Australije.
Pa evo; broj naslova - štiva ukupno je 229. To je toliko veliko da ne bi stalo u knjigu veličine barem 2000 stranica. Zapravo, shvatiti će te koliko je to veliko tek kada uzmete papir i olovku i probate napisati, na primjer, sva vama poznata osobna imena. Bojim se da će te teško doći do broja pedeset, a kamoli do broja 229.
No puno bi važnije bilo saznati da li su i koliku korist imali čitatelji od mojih tekstova. Jesu li poslušali koji savjet, poruku ili prijedlog iznesen u njima. Bilo bi pravo zadovoljstvo saznati kako su sadržaji tekstova utjecali na vas čitaoce i da li sam u vama pokretao ugodu i zadovoljstvo čitanja.
Tko će ga znati. Možda sam pri tome nekome pomogao preskočiti "blatnjav potok", kako bi se našao u zagrljaju na cvjetnoj obali.
Odlazeći s bloga iskoristiti ću priliku i pozdraviti sve one koji su dugi niz godina blog posjećivali i na njemu sa mnom drugovali. Hvala vam od srca! Svi ste vi bili oni koji ste me poticali na stalni rad, pisanje i fotografiranje našeg mjesta i njegove okoline.
A vama mojim zemljacima, dragim Krstačanima i njihovim obiteljima upućujem poruku sa željom da budete prepoznatljivi po dobroti, poštenju i radišnosti, jednom riječju budite dobri ljudi. Samo takvi ćete biti dobrodošli u svako društvo. Nastojte sačuvati starinu i naše stare običaje koliko god budete mogli. Oni će vas podsjećati na prošlost i na sve ono što ste doživjeli.
Odgajajte svoja pokoljenja u saznanju da su im korijeni u Krstaticama. U Krstaticama su napravljene najljepše i najzanosnije kolijevke u kojima su nas naše majke dojile.
Važno je vjerovati u život i ne propuštati ga da prođe pored vas. Živite ga punim plućima, ma kakav god da je. On je jedino što ste vrijedno imali. Kada se život ugasi tada ste izgubili sve. 

Eto, dragi moji, volio bih s vama još malo ostati, ali to nije moguće. Ne dozvoljava mi moje zdravlje kojemu se moram posvetiti do kraja.
Zbogom svima! Vidimo se tamo negdje u dalekom nebeskom prostranstvu, tamo negdje na kraju beskraja.

Vaš Ljubomir Topić (Mali Mate)