Svake godine u Hrvatskoj, vrijedni kustosi besplatno nam otvaraju brojne muzeje i prezentiraju našu baštinu pod naslovom "Noć muzeja". Ove godine posjetio sam Hrvatski željeznički muzej u kojemu se može vidjeti sve ono što se u prošlosti koristilo na ovim prostorima u željezničkom prometu. Je da je muzej vučnih vozila - lokomotiva, smješten na otvorenom prostoru, ali to ne umanjuje mogućnost detaljnog pregleda. Naprotiv! Pregledavajući tridesetak starih lokomotiva, neke su i obnovljene, dvije sam izdvojio i snimio. Jedna od njih je ova obnovljena parna ljepotica koja nosi prometni broj 11-015. Ona je jedna od tri isto takve lokomotive koje su kupljene daleke 1947. godine za potrebe vuče "plavog vlaka" kojim se po Jugoslaviji i Europi vozio predsjednik Tito i nekadašnji državni vrh. U službi "plavog vlaka" do 1960. godine ova lokomotiva prešla je preko 600.000 kilometara.
Na drugoj fotografiji je dizel električna lokomotiva popularno zvana "Kennedyevka" broj 661-216, (još nije obnovljena).
To je lokomotiva koja je vukla onaj nesretni međunarodni vlak broj 10410 Atena - Zagreb - Dortmund, kasnije nazvan "vlak smrti".
Pa, evo ukratko ću vam ispričati što se to dogodilo prije 44 godine tj 30. kolovoza 1974. godine u 22.33 sati, na ulazu u zagrebačku željezničku stanicu.
Sudbina putnika započela je istog dana u 19.45 sati, u Vinkovcima. Naime, tada su međunarodni izvanredni vlak preuzela dva čovjeka zagrebačke vučne službe. U tom trenutku, nitko od oko 400 putnika, nije bio svjestan da im preostaje manje od tri sata do događaja koji će im zauvijek obilježiti, a mnogima i oduzeti život.
Nisu znali da će vlak u kojem su se nalazili, zbog prevelike brzine iskočiti iz tračnica na ulazu u zagrebačku željezničku stanicu.
Tragedija se počela odvijati već na nadvožnjaku u Držićevoj ulici, nedaleko od sadašnjeg Autobusnog kolodvora, koji je udaljen petstotinjak metara od željezničkog kolodvora.
Vlakovođe su tek tada uočili da voze prevelikom brzinom, pa su počeli naglo kočiti. Ma koliko god su htjeli vlak usporiti kočenje je uslijedilo prekasno, jer je do kritičnog mjesta, blagog zavoja i spleta skretnica, bilo preostalo samo 250 metara tračnica.
Bilo je potrebno samo par sekundi i vlak je već ušao u kritični zavoj i splet skretnica, a da se brzina gotovo i nije smanjila.
Da bi se brzina smanjila na dozvoljenih 50 km bilo je potrebno najmanje 550 metara zaustavnog puta. No, brzina vlaka u tom momentu bila je skoro dvostruko veća (96 km/sat), što vlakovođa uz najbolju volju nije mogao smanjiti.
Pri samom ulazu na zaustavni peron u blagom zavoju i spletu skretnica, zbog velike brzine, došlo je do pucanja veza između lokomotive i vagona. Posljedice su bile katastrofalne. Vagoni su puni putnika najprije iskliznuli iz tračnica i prevrćući se nastavili nekontrolirano kretanje rušeći sve prepreke na koje su naišli.
Samo par sekundi iza tog stravičnog detalja, lokomotiva je sama bez vagona ušla velikom brzinom na 2a peron Glavnog kolodvora.
Ostala je na tračnicama samo zato što su joj tehničke mogućnosti omogućavale da u zavoju vozi brzinom i do 126 km na sat. Na žalost tu brzinu vagoni, sagrađeni prije Drugog svjetskog rata, nisu mogli izdržati. Osobito ne onaj prvi, zatim drugi, peti, šesti i osmi, čija je stabilnost na tračnicama bila najslabija.
Iza lokomotive ostalo je razbacano, baš poput dječjih igračaka, devet vagona u kojima je smrt našlo 167 osoba i 90 teško ozlijeđenih.
Kažu očevidci da je strojovođa kada je konačno zaustavio lokomotivu upitao; ljudi, gdje mi je vlak?
I danas se sumnja u broj poginulih, jer se njihova smrskana tijela naprosto nisu mogla razdvojiti, pa su pokopani u zajedničkoj grobnici na groblju Mirogoj.
Sud je nepobitno utvrdio uzrok i krivce velike tragedije. Tragediju je izazvala prevelika brzina uzrokovana ljudskom greškom i nemarom. Strojovođa i njegov pomoćnik proglašeni su krivim, jer se nisu pridržavali strogo propisane brzine kretanja vlaka. Osuđeni su 15 i 8 godina zatvora, što su i odslužili.
Bila je to jedna od najvećih željezničkih tragedija na ovim prostorima.
PS.....Kad sam bio pored te nesretne i pomalo zaboravljene lokomotive kao da mi je htjela reći; - nisam kriva za tragediju....ja sam samo slušala naredbe koje mi je čovjek davao.....
Zdravi i veseli bili!
Vaš Ljubomir Topić (Mali Mate)
Primjedbe
Objavi komentar