No pustimo jesen neka se dogovori s ljetom i neka oblači prirodu u haljine svog šarenila, a ja ću se zadržati na nekim drugim problemima koji stanovništvo više tište i smetaju nego prerani jesenski izgled prirode.
Odmah ću naglasiti da me je nedavna smrt dragog mi prijatelja ponukala pisati o problemu s kojim se susreće stanovništvo Krstatica. To je prije svega problem kompleksa mrtvačnice.
Naime, u Krstaticama je izgrađena mrtvačnica prije više od pet godina ali nikada nije do kraja završena. Nedostaje rashladni uređaj, pa se pokojnika mora voziti u neko obližnje mjesto. Tako je bilo i s mojim pokojnim prijateljem. Iako nikada u životu nije bio u Gornjim Vinjanima, kada je umro završio je u mrtvačnici u Gornjim Vinjanima.
Zašto je to tako? Investitor, Općina Zagvozd, ili nije trebala u Krstaticama graditi mrtvačnicu ili ju je trebala opremiti i osposobiti za upotrebu, a ne je ostaviti kao napušteni talijanski bunker iz Drugog svjetskog rata. Da dobro ste pročitali, kao talijanski bunker.
Objektivno govoreći da je bilo više skromnosti, a manje nekog nepoznatog interesa, Krstaticama nije bila ni potrebna mrtvačnica. S obzirom na broj stanovnika mogli smo se koristiti mrtvačnicom u Zagvozdu, kao što se i dandanas koristimo.
Također, treba spomenuti kako je projektant dobro uočio potrebu za izgradnjom sanitarnog čvora u sklopu mrtvačnice, no na žalost niti on iz istih razloga nije upotrebljiv. Zato mnogi nuždu vrše oko crkve i oko groblja što je van pameti.
Investitoru je valjda jasno da svaki objekt kojega se ne završi i ne dade u upotrebu da je to onda promašena investicija.
Je li Općina doista odustala od mrtvačnice u Krstaticama? Ako je odustala onda je to njeno prešutno priznanje da je mrtvačnica u Krstaticama promašena investicija i da u nju neće više ulagati. No tu ne bi trebao biti priči kraj.
Rukovodstvo Općine Zagvozd mora dati odgovor gdje je onda završio novac koji je bio predviđen za dovršetak mrtvačnice. Poznato je i da se u investiciju ne smije ići ako nisu sredstva osigurana. Dakle, ako su sredstva bila osigurana i ako se nisu potrošila u tekućoj godini onda se ona moraju prebacivati u proračune narednih godine tako dugo dok objekt ne bude završena. No to nije učinjeno!
I nije samo mrtvačnica nezavršeni objekt. Ima toga još!
Na primjer; - lanjske godine završena je rekonstrukcija ceste Gornja Zečevina – Slivno. Potrošeni su milijuni i sve je urađeno osim što je izvođač "zaboravio" na raskrsnicama postaviti putokaze. Došljaci, koji prvi put dolaze u mjesto teško se snalaze. Svakodnevno netko luta gore dole dok nađe potrebnu adresu. Po danu je to još kako tako, ali noću je ajme. Možete li zamisliti hitnu pomoć kako satima luta tražeći kućni broj bolesnog ili umirućeg? S dostavnim službama još je gore. Zašto? Da su postavljeni putokazi prema zaseocima problemi bi bili daleko manji.
I opet pitanje; tko je kriv što putokazi nisu postavljeni? Je li kriv investitor, izvođač radova ili možda nadzorni organ? To je lako ustanoviti! Redoslijed krivnje je upravo takav.
Valja spomenuti i vodovodnu mrežu. Kada će zaseoci Donja Zečevina, Sredina sela, Donji Kraj i Pavičići dobiti vodu? Glavni vod je prošao kroz naselje a vodovodna mreža ovim tempom nema izgleda da bude gotova ni za deset godina. I pored toga investitor je prije dvije godine pustio objekt kao gotov? Vodovod je građen sredstvima EU i ne mogu vjerovati da je EU dala sredstva za projekat u kojemu se vidi da se vodovod neće dovršiti. Ako su sredstva iz EU dobivena, a dobivena su, onda Županija mora dati odgovor što je s njima učinila i gdje su utrošena?
Gledajući sve ovo postavlja se pitanje svih pitanja; - zašto se takve stvari događaju Krstačanima? Zašto Općina Zagvozd i Županija kao osnovni financijeri imaju pare za sve drugo, a Krstatice ostavljaju na repu? Je li to nečija namjera ili je to nemar i šlamperaj vladajućih? I jedno i drugo dovodi narod na rub strpljenja.
Tri investicije; završni radova na mrtvačnici, uređenje sanitarnog čvora, te postavljanje putokaza ne traže velika ulaganja. S par stotina tisuća kuna započeti objekti bi bili dovršeni, stavljeni u funkciju i kao takvi konačno skinuti s dnevnog reda. Hoće li vlasti, svaka na svojoj razini djelovati, pokazati će vrijeme, ali ako sve ostane po starome onda glasači znadete tko je kriv.
Na kraju važno je da i ovo znadete;
Prije malo više od godinu dana grupa entuzijasta-vjernika zamislila je kako treba izgraditi Stajališta po uzoru na Isusov križni put. Rečeno-učinjeno. Od naroda prikupiše sredstva, nađoše izvođača i izgradiše vrlo ukusne male građevine-kapelice.
Čak
su i osvijetljene preko odgovarajućih panel-pretvarača sunčeve
energije. Izgraditi 14 istovjetnih objekata u krstačkom bespuću za tako
kratko vrijeme nije mala stvar. Znači, da narod ma koliko god bio
siromašan, kad ga netko vodi može i hoće ići u akcije.
Ipak, prema reakciji stanovništva, svrsishodnije bi bilo da su sredstva utrošena na dovršetak kompleksa mrtvačnice, nego na izgradnju Stajališta. Ona su mogla pričekati neka bolja vremena. Bog ne bi zamjerio odgodu gradnje. Tada bi akcija bila besprijekorna i potpuna.
Živim u uvjerenju da "mlade snage" neće stati na ovome nego da će skupiti dovoljno htijenja, znanja, snage i sredstva, te uz pomoć lokalne vlasti riješili zaostale probleme i tako svojim mještanima život učiniti ljepšim.
Svakako se treba imati u vidu da smo mnogi dali sredstva za Stajališta, ali ako se akcije ne nastave u pravcu praktičnih potreba naroda, mislim da će se na sve drugo stanovništvo oglušiti.
Zdravi i veseli bili,
Vaš Ljubomir Topić
Primjedbe
Objavi komentar