KAO USRED LJETA

Dobro je što sam otišao na jug. Sunce i temperatura gotovo da je kao u sred ljeta, ma zasigurno za one koji ne podnose velike vrućine ovo je vrijeme bolje od ljetnog.

Mladi su se veselili i igrali, a mi starci raspalili po kuhinji.

Sve je bilo domaće bez pesticida i ostalih kemikalija kojima se trujemo cijelu godinu. Vino, prošek, kolači, pršut, sir, meso na stotinu načina, bili su artikli s kojima smo vodili ogorčenu bitku. Posljedice ćemo vidjeti na vagi, poslije praznika.

U ostalom koga briga zato. Imamo život i s njim raspolažemo mi sami. Nitko ne zna koliko će živjeti. 
Čitam u novinama i na internetu kako umiru i najbogatiji, koji su imali sve i koji su imali toliko novaca da su mogli skinuti oblake na zemlju, a odlaze jednako kao i oni najsiromašniji.  

Odlučio sam da neću živjeti s omčom oko vrata i sve mi je jedno hoću li imati tlak 140/70 ili 190/90, hoće li kolesterol biti 4 ili 10. Dosta mi je ovih farmaceutskih ludosti i zanovijetanja.
Također, odustajem od ustaljenih manira i pristojnog ponašanja. Sve ću raditi onako kako mi srcu bude drago.
Već sam počeo. To dokazuju moje noge na stolu umjesto da su ispod stola.
Eto pucajte to jest komentirajte, ili ćete početi komentirati moje noge kad obučem škotsku suknjicu umjesto hlača!!!
Još bih ja dosta toga napisao kada bih znao da se to vas doimlje, bilo dobro ili loše. Zato, napišite sve. To je barem lako. Nitko vam neće zamjeriti. U donjem lijevom kutu svakog posta imate mjesto za komentar i tu možete pisati po volji što god hoćete. Možete kritizirati moj rad, mene pa i druge koji se javljaju na post, uvjet je samo da to učinite u duhu lijepog i podnošljivog, bez psovki ili podcjenjivanja.

Do slijedećeg štiva zdravi i veseli bili!
Vaš Ljubomir Topić (Mali Mate)