KRSTAČKA PLEMENA

 

Da su plemena bila značajna institucija u životu ovog naroda svjedoče ne samo zapisi iz davnine, nego i praktičan život.

Sve do prije tridesetak godina krstačke obitelji nisu imale obiteljske grobove. Svoje mrtve ukopavali su u takozvane plemenske grobove. Koliko je pojedino pleme imalo grobova određivao je broj duša u plemenu. Primjera radi; plemenu Lizatović-Topić-Ivanović u starom groblju pripadalo je 9 grobova o kojima su se svi iz plemena ravnomjerno brinuli. Pokojnika se ukopavalo u onaj grob kojemu je proteklo više vremena od zadnjeg ukopa. Brigu o tome vodio je remeta – ukopnik. Zato nije rijetkost da je pet i više osoba jedne obitelji, tokom vremena, zakopano u pet i više različitih grobova. No plemenske veze bile su toliko međusobno čvrste i poštivane da nikome to nije smetalo, što je za današnji način života nezamislivo. 

 

Pišući o plemenima jedina mi je namjera bila da već poznati materijal, usmene informacije i drugo što je govorilo o njima, prikupim i učinim lako dostupnim. Priznajem da je vrlo nezahvalno govoriti i pisati o dalekoj prošlosti, a plemena to jesu, pogotovo ukoliko nemaš pouzdane izvore ili ako ih jednostavno u povijesnim zapisima nema. Plemena sam poredao po abecednom redu bez obzira na starost i njihovu veličinu.

Blažević

Blaževići nisu autohtono krstačko pleme. U popisu stanovništva 1744. godine Blaževići se ne spominju. Vjerojatno da su u to vrijeme bili u svom drugom domu u Drinovcima odakle im je i porijeklo. Za vrijeme Turaka mnoga plemena, pa tako i Blaževići, često su mijenjala mjesto boravka. Jednom su se selila iz polja u brdo a drugi put iz brda u polje, što je ovisilo o situaciji i nedaćama koje su ih gonile. Godine 1880. u Donjem Kraju žive 3 osrednje obitelji, a 1989. tri obitelji s 8 čeljadi, te jedna obitelj Gudelj s 8 članova, koja je došla na ženinstvo.

Budalić

Ne znam zašto su 1744. godine popisom pripojeni Slivnu. U tom popisu nalaze se i prezimena koja nikada nisu bila u Slivnu. Vjerojatno je popisivač zaboravio upisati na koje se Slivno odnosi, da li Gornje ili Donje. Staro su pleme. Ogranak su plemena Radić, koje se podijelilo i nazivalo po nadimcima. Iz istoga su plemena Radići, Gući i Gudelji.

Iz plemena Budalić potječe fra Frano Radić – Budalić provincijal provincije Bosne Srebrene 1696 – 1699. Iz istog plemena potječe serdar Rade Budalić. Godine 1880. u Donjem Kraju živi 7 obitelji, a 1989. 3 obitelji s 9 članova, te jedna obitelj Radić s 2 člana.

Buljan

Doselio iza Drugog svjetskog rata na ženinstvo u Zec-Orloviće iz Podbablja Gornjeg. Odselili. Vjerojatno su se vratili u Podbablje.

Gudelj

Gudelji su nastali od Radića. U davnini zvali su se Gudeljić ? Spominju se i za vrijeme Zagvoškog bijega, a u prvom popisu 1744. godine spomenute su 3 obitelji s ukupno 10 članova. Davne 1794. fra Šimun Guudelj piše da u Visu živi 6 obitelji koje su doselile iz Krstatica. Potomci ovog plemena žive u Crvenici kod Tomislav grada, Duvnu, Slivnici pod Velebitom u Cerovim Docima, Zmijavcima i Poljicima. Također, tvrdi, da su Biočići nastali od Gudelja. Ističe da su najbliži matici u Krstaticama oni Pod Grabom i u Cerovim Docima. Godine 1989. bilo je 14 obitelji. Više o Gudeljima možete pročitati na ovom blogu u postu pod naslovom "Krstatice, Gudelji"

Ivanović

Staro pleme Bakić-Banjak pretvorilo se u Ivanoviće, Lizatoviće i Topiće. Iz Banj Doca, Istočna Hercegovina, između 1482. i 1493. doselili na današnje prebivalište. U popisu iz 1744. spominju se 4 obitelji sa 17 članova. Godine 1880. živjelo je 9 osrednjih obitelji, a 1989. godine bilo je 5 obitelji s 11 članova.

Lizatović

Za Lizatoviće važi isto ono što za Ivanoviće i Topiće, jer su porijeklom iz istog plemena koje je doselilo iz Banj Doca. Dolazeći u ove krajeve, prema predaji, iz Banj Doca doselili najprije u Botuš, zatim u Podosoje i na koncu u Krstatice. Nekoliko Lizatovića odselilo se u Grabovac. Tu su ih, prema Vrdolu iz kojega su došli, prozvali Vrdoljak. U grabovačkim crkvenim knjigama upisani su kao Lizatović-Vrdoljak. 

Godine 1880. u sredini sela živjelo je 6 ovećih obitelji, a 1989. u komšiluku Lizatovića živjela su 22 člana u 10 obitelji.

Lišnjić

Za Bečkog rata 1686. u Zagvoškom bijegu navodno su odselili prema rijeci Cetini;  Lišnjić Jure s 5 duša, Dujo s 4, Andrija sa 7 i Lišnjić-Matijašević sa 6 članova obitelji. (Ovaj podatak prema tvrdnji gospodina Petra Matkovića nije točan. Navodno se ne radi o Lišnjićima nego o zagvoškim obiteljima prezimena Linčir, tako da Lišnjića u Zagvoškom zbijegu nije bilo.) No, u Zemljišniku iz 1725. spominje se Frane Lišnjić iz Župe, serdarije Roglić, a 1744. godina zabilježen je Ivana Lišnjića s 5 članova obitelji. Živjeli su kao i druga biokovska plemena, malo u polju malo u brdima. Godine 1880. u Sredini Sela bile su 3 osrednje obitelji. Župnik Kajer poveo je sa sobom u Zagvozd Juru gdje se i nastanio. Iz njihova plemena je makarski biskup fra Marijan Lišnjić (1609 – 1686). Godine 1989. živjele su 4 obitelji sa 7 čeljadi. Lišnjići su se navodno doselili iz Crvenih grma, mjesta na granici Hercegovine i Dalmacije.

Mrkonjić

Na ženinstvo doselili iz Donjeg Slivna. Godine 1880. 1 osrednja obitelj, a 1989. također 1 obitelj s jednim članom.

Pavićić

Za Zagvoškog bijega 1686. upisan je Pavičić Grgo s 8 članova, a kada se za vrijeme Mlečana 1725. stvarao Zemljišnik, u njega su upisani Mijo Pavičić s 10 članova i Ivan Pavičić. Dobili su zemlju u Zmijavcima i u Podbablju. Stanje duša 1744. također spominje Petra Pavičića s 5 duša. Živjeli su naizmjenično u Polju /misli se na Imotsko polje/ i brdu, sve dok se nisu potpuno preselili u brdo. Godine 1880. u Donjem Kraju žive 4 osrednje obitelji, a 1989. 6 obitelji s 9 čeljadi.

Pribisalić

Prije Zagvoškog bijega 1686. živjeli u Tučepima, a poslije su zapisani u Zbijegu u okolici Zadvarja, u kanjonu Cetine. (vidi popis izbjeglica). Nose nadimak Perdiž. U Zemljišniku 1725. Blaž Pribisalić s 15 članova dobiva zemlju u Zmijavcima, a Martin s 5 duša dobio 20 mjera zemlje. Stanje duša Slivna 1725. zabilježio je Blaža Pribisalića i njegovih 6 članova, a Ivana sa sedam članova. Godine 1880. u Donjem Kraju živjele su 4 obitelji, a 1989. bile su 4 obitelji s 15 duša.

Pilj

Staro su imotsko pleme. Zvali su se Piljurić ili Piljević. Za Zagvoškog zbijega sele u sela oko Cetine. U stanju duša Župe Biokovske 1744. upisan je Martin Piljević s 3 člana, Ivan s 7 i Grgo s 6 članova.  Živjeli su na imanju starog plemena Vrebac. Vrebci su ostali bez muškog poroda pa se jedan od Pilja oženio njihovom udovicom te formirao obitelj na ženinstvu. Godine 1880 u Gornjem Kraju bila je jedna mala obitelj. Iselili su. 

Djedovina operne pjevačice Estere Pilj (dramski sopran) je u krstačkim Piljima.

Šućur

Staro biokovsko pleme koje se spominje u 17. stoljeću. Prezime Šućur dobili po nadimku. Zvali su se Kunić. U Podbablju 1725. prva matica krštenih spominje ih po prezimenu Kunić-Šućur. Spustili su se niz Grab u Gornje Podbablje. U popisu 1744. ne spominju se  u popisu Krstatica, Slivnu niti Župe, što je znak da se još nisu bili vratili iz Podbablja. Godine 1880. u Donjem Kraju bilo 6 osrednjih obitelji, a 1989. godine 6 obitelji sa 16 članova.

Topić

Prvih dana davne 1482. godine u bijegu od Turaka pleme Bakić, kasnije Banjak iz malog mjesta Banj Dolac iz Istočne Hercegovine doselilo u Krstatice. Od Bakića odnosno Banjak nastali su Topići, Ivanovići i Lizatovići. Godine 1744. ne spominju se Topići, jer se još nisu bili vratili iz prostora Zadvarja, Brela i obala Cetine. Negdje iza toga vratio se Nikola Banjak s tri člana obitelji. Bio je topav što na Turskom znači šepav, cotav, pa je vjerojatno iz toga kasnije nastalo prezime Topić. Godine 1880. u sredini sela žive 4 osrednje obitelji, a 1989. dvije obitelji s 3 člana.

Vuletić

Stanje duša župe Slivno, kamo su 1744. Vuletići pripadali, piše da u obitelji Jure Vuletića živi 5 članova. Jedno pleme Vuletića- Šarini bliža su rodbina potomaka plemena  Bakić. Starina im je bila u Gumancu podno župske kuće. Godine 1880. u selu živi 5 osrednjih obitelji.

Zec

Za Bečkog rata 1686. u vinjanskom zbijegu sele Stipan Zečević sa 7 članova. U stanju duša župe Slivno, 1744. kamo su Žečevići tada pripadali, zapisane su obitelji: Mate Zečević sa 6 članova, Jakov sa 7, Šimun s 2 i Jerolim sa 6 članova. Ovo pleme je došlo najprije u Proložac iz Prisoja na Buškom Blatu, gdje su se nazivali Mišković. Prema predaji u Krstaticama su starosjedioci, a postojbina im je Kruševac. Naslijedili su imanje izumrlog plemena Bezer. Djele se na Kruševac, Orlović i Peškirić. Martin Zečević iz Vrdola upisan je 1744. u Zemljišnik Podbablja. Godine 1880. u Krstaticama živi 25 osrednjih obitelji, a 1989. u Kruševcu 2 obitelji s 4 člana, Orlovićima 4 obitelji sa 6 članova i u Peškirića 3 obitelji s 5 članova. U Zečevini Gornjoj ima 11 obitelji s 20 duša, a u Donjoj Zečevini 7 obitelji s 12 duša. Nezna se kada su zamijenili prezime Zečević sa Zec.

Zec-Orlović

O prezimenu i plemenu Zec-Orlović za sada nisam mogao ništa naći u raspoloživim informacijama, osim za pleme koje se zvalo samo Orlović. 

Starina Orlovića, znamenitog hrvatskog roda, u Srednjem vijeku je u staroj župi Brotnjo i to u današnjem selu Blatnici pokraj Čitluka u Hercegovini. Ako su naši Orlovići porijeklom iz Hercegovine, ne znam kako su dobili još jedno prezime.

Plemena koja su se ugasila

Bezar su staro krstačko pleme. Iz tog plemena je glasoviti fra Toma Bezar-Radatović koji se borio 1690. kod oslobođenja Vrgorca i 1694. Gabele. Umro je u Zaostrogu. U Stanju duša Župe, kamo su tada pripadali, stoji da u obiteljima Grge Bezara živi dvoje i Ivana 6 članova obitelji. Bezari su živjeli iznad Šarića. Vjerojatno na Španjića Gradini. Ima ih u okolici Metkovića i u Drašnicama.

Brak, stanovali su gdje su danas Lišnjići. Danas ih ima u okolici Drniša.

Divić, odselili se u Bast kod Baške Vode. Kod Pribisalića vide se ostaci njihovih domova.

Juranović, odselili u Primorje. U 17. stoljeću nalazimo ih u Tučepima. Glasoviti je fra Mate Juranović o kojemu sam već pisao.

Gnjan je izčezlo pleme koje je bilo nastanjeno ispod Vuletića-Šarinih, iznad crkve.

Kunić je staro pleme koje je u 17. stoljeću dalo 5 glasovitih fratara. Ima ih u Podbablju ali pod prezimenom Šućur.

Cvitanović su u Zagvoškom bijegu odselili u Bašku Vodu i nisu se vratili na stara ognjišta, a Mandić, Varilović, Vrebac i Pavić su se potpuno ugasila.

Eto toliko Do idućeg puta zdravi i veseli bili, vaš Mali Mate.

PS.

Koristio se podacima iz knjige: fra V. Vrčić, Plemena Imotske Krajine, te podacima koje je prikupio i ustupio g. Petar Matković.