Koristeći se podacima zapisanim u starim crkvenim dokumentima, fra Vjeko Vrčić u svojoj knjizi "Plemena Imotske krajine" piše o postanku plemena koja su živjela na ovom području. U njegovoj knjizi ne spominje se prostor Zabrda, Zabrđa ili Biokovskog Sela kao zasebna cjelina. Fra Vjeko o tom prostoru piše kao prostoru koji je ujedinjen s jednim drugim prostorom u jedinstvenu vjersku zajednicu – župu.
Dakako, primijetiti će te da opis pojedinih prezimena i plemena sliče opisima plemena koja žive u Krstaticama. Ništa čudno, jer je gotovo i cijela povijest Biokovskog Sela slična ili gotovo ista kao prošlost Krstatica.
No, vrlo je teško ući u trag kako je nastalo neko prezime. U prvo vrijeme ljudi su se razlikovali samo po imenu. Povećanjem broja stanovnika na jednom području, da bi se jedinke - pojedinci međusobno razlikovali, dodavali su im ime oca. Tek u novije vrijeme prezimena su postala stalno obilježje jednog čovjeka, njegove obitelji pa i cijelog plemena.
Za one koji budu željeli i imali vremena tragati za podacima iz prošlosti plemena u Biokovskom Selu, Zabrdu ili Zabrđu, evo važnijih datuma preko kojih se može doći do nekih podataka.
- 1482. Dolazak i naseljavanje istočno-hercegovačkog plemena Bakić u Krstatice,
- 1686. Zagvoški zbijeg; stanovništvo Imotske krajine bježi pred Turcima u Cetinsku krajinu,
- 1725. Zemljišnik i podjela zemlje. Odlaskom Turaka, Mlečani su napravili Zemljišnik podijeljene, darovane zemlje na Imotskom polju, s popisom darovanih pojedinaca i obitelji.
- 1744. Stanje duša-crkveni popis stanovništva po vjerskim župama. U to vrijeme Biokovsko Selo bilo je u zajednici naselja Krstatice, koje su bile u zajedničkoj župi Slivno. Krstatice još nisu bile samostalna župa.
- 24. lipnja 1834. godine Krstatice su postale samostalna župa.(vjerska)
- 1860. Državni popis stanovnika.
Podatke u prošlosti bilježili su uglavnom crkveni dostojanstvenici.
Originalni zapisi čuvaju se u arhivi samostana Omiš, arhivi biskupije
Makarska, arhivi samostana Imotski, te u Državnom arhivu u Zadru.
Zapise iz višestoljetne Osmanlijske vladavine pisali su Turci i oni
se čuvaju u Carigradu. Turska arhiva je vjerojatno vrlo opsežna. Ona bi
nam otkrila mnogo toga što je za nas nepoznato, ali zbog različitosti
jezika i pisma slabo je poznata i kao takva rijetko prisutna u našoj
javnosti.
No, evo što kažu stari zapisi o plemenima i njihovim prezimenima kojima se i danas služe u Biokovskom Selu.
Bakota
Bakote se dijele na Donje u Drinovi i Gornje Bakote u Dubini. Pleme Bakota u prvo vrijeme zvalo se Bakotin. To je prvi put spomenuto u popisu onih osoba koji su se za vrijeme Bečkog rata 1686. godine u Zagvoškom zbjegu seli prema rijeci Cetini. Bio je to Jure Bakotin s 5 čeljadi. Nakon pedesetak godina izbivanja potomci su mu se vratili na staro ognjište! (Prema podacima s kojima raspolaže povjesničar Petar Matkovića radi se o zagvoškom prezimenu Bartolin, a ne Bakotin).
Godine 1744. godine u Stanju duša Biokovske Župe, kojoj su tada pripadale i Krstaice, upisan je Ante Bakota s 22 čeljadi.. Kod diobe zemlje, za vrijeme Mlečana, u Zemljišniku upisan je Šimun Bakota s 4 čeljadi dobio je 7 mjera zemlje, a Karlo s 5 čeljadi 8 mjera. Godine 1880. u župi Krstatice živi 13 ovećih obitelji, te 1989. godine u Bakota Gornjih ima 5 obitelji s 10 čeljadi, a u Donjim Bakotama 8 obitelji sa 17 čeljadi. Bila su to vremena snažnih i velikih obitelji u kojima su zajedno živjele i po četiri generacije.
Budalić
Staro su pleme. U Stanju duša župe Slivno, kamo su Budalići 1744. godine pripadali, zapisan je Ivan Budalić sa 6 čeljadi. Ogranak su Radića koje se podijelilo prema nadimcima na više prezimena. Obitelji u Kulici najvjerojatnije su došle iz Donjeg kraja (Krstatice) na ženinstvo, ili su dobili - kupili posjed i odselili iz Krstatica.
Guć
Staro su pleme koje je nastalo od Radića. Starina im je u Barinama na Turiji. Staje su imali u Vrbama. U prvo vrijeme zvali su se Gučić.
Iako su Gući ogranak Radića, sadašnje prezime vjerojatno je postalo od podrugljiva nadimaka (guče-gučić-guć), koji se s vremenom pretvorilo u prezime. Za Bečkog rata 1686. u Zagvoškom bijegu selio je prema rijeci Cetini Jure Gučić s 11 čeljadi. Stanje duša Župe 1744. zabilježilo je u obiteljima dvojice Grge po sedmero čeljadi. Pripojeni su župi Krstatice 24. lipnja 1834. godine kada su Krstatice postale samostalna župa. Godine 1989. u komšiluku (susjedstvo) Guća živjelo je 7 obitelji sa 17 čeljadi i 1 obitelj Bakota s 2 čeljadi.
Karlušić
Nastali su od Guća. Stanje duša župe Slivno 1744 zabilježilo je u Mije Karlušića 6 čeljadi. Neki su odselili u Rašćane Gornje. Godine 1880. živjele su 2 manje obitelji. Godine 1989. bila je 1 obitelj s 2 čeljadi. Pripojeni su župi Krstatice 24. lipnja 1834. godine kada su Krstatice postale samostalna župa.
Staro biokovsko pleme Kunić, koje se spominje u 17. stoljeću, pretvorilo se prema nadimku u Šućur. Za vrijeme Turaka zbog teškog stanja često su se selili iz brda u polje i nazad u brdo.
Prva matica krštenih u Podbablju piše ih Kunić-Šućur. Godine 1725. kod diobe zemlje Mijo Šućur s 10 čeljadi dobio je u Gornjem Podbablju 19 mjera zemlje. Spustili su se niz Grab u taj kraj, gdje i danas neki žive. Ne spominju se 1774. u Stanju duša ni Slivna, ni Župe da žive u Krstaticama. Znači, kasnije su se vratili iz Podbablja Gornjeg na staru baštinu u Krstatice. Godine 1880. u Donjem kraju ima 6 osrednjih obitelji, a godine 1989. 6 obitelji sa 16 čeljadi.
Zanimljivo da popisnik duša iz 1744. godine posebno ne spominje Šućure iz Zabrda, pa se može pretpostaviti da su bili obuhvaćeni zajedničkim popisom s Krstaticama ili su se iza spomenute godine tek bili doselili u Zabrdo. Danas žive u Biokovskom Selu, Krstaticama, Podbablju i Zmijavcima.
Radić
Iza Drugog svjetskog rata doselio je iz Zagvozda u Bakote u Drinovu na ženinstvo. Nestali.
Vranješ
Biokovsko su pleme koje je živjelo u brdima i u polju. Nalazimo ih u Kozici i Kozičkim Poljicima a također i u Sovićima. Ne spominju ih u Krstaticama 1744. Stanje duša ni Slivna, ni Župe. Prema predaji doselili su iz Sovića. Godine 1880. u Krstaticama žive 2 osrednje obitelji. Krstatice se spominju, a odnosi se na Biokovsko Selo.
Zec-Kruševac
Pod ovim prezimenom nema zapisa iz prošlosti. Znade se da je to staro pleme Mišković, koje je doselilo iz Prisoja na Buškom blatu, najprije u Proložac, zatim u Kruševac. Naknadno su promijenili prezime u Zečević, zatim u Zec, te se raselili u prostore gdje i danas žive. Naslijedili su imanje izumrlog plemena Bezer. U popisu duša koje su u Zagvoškom zbjegu (1686.) pobjegle na područje uz obale rijeke Cetine, spominju se obitelji iz Krstatica pod prezimenom Zečević, no nije poznato da li se to odnosi na današnje pleme Zec ili se odnosi i na plemena koja su uz svoje pravo prezime dodali još Kruševac ili Peškirić.
Zec-Peškirić
Sve što je napisano za pleme Zec-Kruševac može se primijeniti i na pleme Zec-Peškirić. Dodatak prezimenu Peškirić, u prvo vrijeme bio je nadimak za samo jednog čovjeka, kojega je, da bi se razlikovao od drugih, dodano pravom prezimenu. U našemu narodu taj običaj i dan danas nije rijetkost. U Peškirićima kroz povijest nije bilo nikada više od dvije ili tri obitelji. Također, u povijesnim zapisima nema podataka koje se odnose na ovo prezime.
Posve sam siguran da sam u ova tri napisa dao puno manje od onoga što se još krije u prošlosti Biokovskog Sela. Ovo je samo neka vrsta "obveze" i simpatije prema Zabrdu. Moj skromni doprinos neka bude poriv svima onima kojima je Zabrdo na srcu kako bi ga na najbolje mogući način opisali i tako otrgnuli od zaborava. Nadam se da je ovo tek početak!!
Koristim priliku da se zahvalim gospodinu Ivanu Guć na ustupljenim fotografijama.
Ova štiva posvećujem svim Zabrđanima, od Kulice do Kruševca, među kojima je i moja brojna rodbina u Šućurima, Vranješima i Drinovi.
Do idućeg štiva zdravi i veseli bili.
Vaš Mali Mate
Koristio: - Fra Vjeko Vrčića; Plemena Imotske krajine,
- Ante Ujević; Imotska krajina,
- Wikipedija
- Podaci koje mi je dao g. P. Matković
Primjedbe
Objavi komentar