KRSTAČKE CRKVE

 

Na prostoru sela Krstatica postoje župna crkva i dvije kapele-crkve. Župna crkva Presvetog srca Isusova nalazi se u sredini sela tik uz cestu Golo brdo – Slivno.

Jedna od kapela je kapela Gospe od zdravlja, sagrađena uz župnu kuću, a druga kapela je kapela Sv. Ante, na brdu Veliki Vitrenik.

U davnini mnogo prije spomenutih crkava postojala je crkva Sv. Magdalene. Nema podataka o tome tko ju je i kada sagradio. Jedino, po ostacima temelja vidljivo je da je građena na jednostavan i za crkvu neobičan način. U Prisoju, u Sredini sela, na mjestu na kojemu se još nalaze ostaci temelja crkve sv. Magdalene, zavjetno obilježje postavio je Stipe Kovačev.

No, na mjestu današnje župne crkve Presvetog srca Isusova, Krstačani su sagradili davne 1767. godine malu kapelu, koja je tokom vremena doživjela dvije rekonstrukcije. Prva rekonstrukcija i dogradnja na današnju veličinu i izgled obavljena je 1876, a druga 1903. godine. U zadnjoj rekonstrukciji postavljen je izuzetno lijepo izrađen mramorni oltar, što čini crkvu jednom od ljepših u imotskoj krajini. 
Svetkovina ili dernek održava se svake godine petkom u mjesecu lipnju, ali ne istog datuma. 
Zanimljivo je spomenuti da u vremenu od prve rekonstrukcije pa do postavljanja današnjeg oltara, zamjenski oltar bio je od drveta, koji je predstavljao Sv. Mihovila. Oltar s likom Sv. Mihovila danas stoji na desnoj strani crkve odmah do „muških“ vrata.

Kao kuriozitet treba spomenuti da je crkva bila uoči 2. svjetskog rada pokradena. Žandarima odavno poznati lopov, Juka Garac, jedne je noći provalio u crkvu s namjerom da uzme zlatni kalež i ostale vrijedne predmete. Predmete koje je očekivao da će naći nije našao pa je odlučio ukrasti Isusovo raspelo. Drveno i teško raspelo bilo je premazano debelim slojem zlatne boje, što je lopova zavaralo, misleći da je napravljeno od zlata. Nakon nekoliko kilometara, u Osoju, kada mu je vjerojatno dosadilo nositi tako težak predmet, ili se putem osvjedočio da se radi o običnom drvetu, a ne o zlatu, odbacio ga je i ostavio na milost i nemilost vremenskih neprilika. Seljani su raspelo pronašli, popravili i vratili u crkvu pa se i dan danas koristi u procesijama.

Svakako treba spomenuti i nepotrebno osakaćivanje pročelja crkve s pločom postavljenom u sjećanje na nesretno preminulog krstačkog svećenika. Spomen ploči nije mjesto na pročelju crkve, jer je crkva ne samo objekt u kojemu se obavljaju vjerski obredi, nego je i kulturni znamen, pa sve što se stavlja na vanjske zidove nagrđuje izgled i harmoniju zdanja.

Krstačka crkva-kapela Sv. Ante na Velikom Vitreniku, sagrađena je oko 1774. godine. I uz ovu kapelu veže se zanimljivost. Kapela je posvećena Sv. Anti Padovanskom čiji se lik nalazi na oltaru. Vjernici 13. lipnja svake godine slave istovremeno i Sv. Antu Pustinjaka, iako je rođen skoro tisuću godina prije i ima slavljenički dan na drugi datum.

Kapela Gospe od zdravlja, nalazi se uz župni dvor i služi svećeniku za njegovu svakidašnju potrebu. Također, ova građevina datira iz davnih vremena, što nam najbolje kazuje njen pokrov koji je sazidan od teških kamenih ploča.

Jednom drugom zgodom ponovno ću se vratiti na kapelicu Gospe od Zdravlja i njenoj ulozi u vremenu između 1938. i 1941. godine.

Kad spominjem župni dvor treba reći da predstavlja izuzetno lijepu kamenu građevinu sazidanu između 1938. i 1940. godine. Zidarske radove obavili su zidari iz drniškog kraja, a poslove vezane za bojanje, izradu krovišta, i drvenih podova, te vrata i prozore, odradili su Krstačani, mladi i do tada jedini školovani majstor-stolar Ivanić Topić i Ljubić Račin.

Na zemljištu na kojemu se nalazi župni dvor i kapelica, postoji još gospodarski objekt, gusterna, mali vinograd, vrt za potrebe svećenika, te lijepa šetnica u sjeni stogodišnjih kljenova. Sve je bilo ograđeno s lijepim suhozidom. Zbog toga zida cijeli se prostor nazvao „ograda“ pa se i danas može čuti izreka „idem kod svećenika u ogradu“.

Inače, još 1909. godine crkveni odbor odredio je da se dvor sagradi na crkvenom zemljištu, zvanom Njiva, iznad crkve, no nadolazeći Prvi svjetski rat omeo je gradnju.

Prvi korisnik župnog dvora bio je don Jure Sokol, (1940 - 1953) krstački župnik.
Usput treba spomenuti i ne zaboraviti još neke druge krstačke svećenike iz prošlih vremena, i to; don Marka Pericu, don Ivana Dragušicu, don Stanka Pejara, i don Marka Marasovića. 

Toliko za sada.

Zdravi i veseli bili, vaš Mali Mate.