VRIJEME U SUDBINI

Nije riječ o klimatskom vremenu nego o onom drugom kojega mjerimo sekundom, minutom ili satom.
To drugo vrijeme nešto je više i puno značajnije nego što je ono da li je kiša, snijeg ili bura.
Vrijeme se svima nama jednako daje i jednako uzima. Nitko od nas nije povlašten i nitko neće dobiti vremena na pretek. 
Razlika je jedino u sudbini. Ona će odrediti hoćemo li i kada početi vrijeme koristiti i koliko dugo ćemo trajati, to jest koliko ćemo vremena potrošiti. 

Sve u životu možemo podrediti u svrhu da duže trajemo, odnosno da iskoristimo više vremena. Ali kad potrošimo cijelo nam darovano vrijeme, za nas će sve prestati postojati. 
Badava smo išli u brijačnicu i kod frizera, badava smo išli liječniku, badava ugrađivali implantate i druga pomagala, sve će na isteku vremena stati i više nas neće biti.

Poput ovog čamca. 

Kad se je "rodio" tada je počeo trošiti svoje vrijeme. Svi su ga voljeli, a on im je služio u svakoj prilici trošeći svoje trajanje tj. vrijeme. Kada je ostario i kada mu je vrijeme isteklo, jednostavno su ga izvukli na obalu i to mu je bio kraj. Njegovo je vrijeme prošlo i sa sobom odnijelo sva međuvremena i radnje od momenta kada je stvoren pa do zadnje sekunde plovidbe-života.

U protokolu nestajanja neće se moći ništa izmijeniti, jer u vremenu nema protekcije niti namještanja rezultata u neminovnosti. 
Sve je pripalo sudbini, koja je nekome bila sklona, a nekoga je potpuno zanemarila. Sudbina je odredila tko će duže, a tko kraće trajati, zapravo živjeti.

Kada dođe kraj krajeva sve će se smiriti i krenuti u zaborav!! Sve, ama baš sve će biti zaboravljeno, kao da nikada nismo postojali.

Do slijedećeg štiva zdravi i veseli bili!

Vaš Ljubomir Topić (Mali Mate)