VRDOL

Mnogima od vas kada pročitate naslov neće biti posve jasno zašto pišem o nečemu tako dalekom a da to nisu Krstatice. Ali ako pročitate do kraja shvatiti ćete da sam i o ovoj temi trebao nešto napisati, eto samo toliko da se ne zaboravi naša prošlost o kojoj mlađi svijt baš i nema velikog znanja.

Svi koji ste dolazili i čitali blog vidjeli ste da sam na početku bloga pisao kako i kada su se doselili naši preci na prostor Krstatica. Očito da je te 1492. godine prostor na kojemu su se došljaci zaustavili bio prazan bez stanovništva. Prostor je davno pripadao formiranoj župi Vrdol, a Krstatice su kasnije kao takve bile mu pripojene. Znači da su Krstatice dobar dio godina živjele u sastavu župe Vrdol.

 

 

Pogled na Župu s Turije

 

Vrdol, moglo bi se reći zajednica naselja smještenih u Zabiokovlju prvi put se spominje 12. kolovoza 1434. godne u Kreševskoj povelji. Tek 1492. godine, šezdesetak godina kasnije u Krstatice stižu naši preci. Dakle, Krstatice su bile najmlađe naselje u sastavu župe i nisu se tada spominjele, naprosto jer nisu još postojale.
Ipak Krstatice, zajedno sa Slivnom, Biokovskim selom, Župom Biokovskom te djeloviima Rašćana živjeli su više od 400 godina u zajednici Vrdol. 

 

Župa, nekadašnje središte Vrdola. Pogled s odmorišta Gornje Raštane

 

Vrdol se dijelio na Gornji i Donji. Naselja Slivno, Rašćane Gornje i nekoliko udaljenih zaseoka Rašćana pripadali su Vrdolu Donjem, a Župa Biokovska, Biokovsko selo i Krstatice činile su Vrdol Gornji. Takva struktura trajala je sve do 1835. godine kada je župa Vrdol naprosto prestala postojati te se raspala na Krstatice i Župu Biokovsku. Zanimljivo je da od te godine na ovamo  nitko ne spominje Vrdol isto kao da nikada nije postojao. Nepravedno! 

 

 

Ljepota prirode

 

U tako daleka vremena teritorijalni ustroj stanovništva u prostora na kojemu je obitavalo regulirala je crkva po ustaljenim crkvenim zakonima, jer svjetovne vlasti i nije bilo. Očito da je crkvena vlast formirala župe po "pravilima" koja su se temeljila na navikama i potrebama naroda, a ne po nekim drugim interesima. Tako Rašćane koje nikada nisu bile u sastavu župe Vrdola, njihova crkva Svetog Mihovila Arkanđela bila je matica za župu Vrdol premda nije bila na njegovom zemljištu.

  

 

Pogled s Vlake. Krstatice, Slivno i granica s Hercegovinom 

 

Što još reći o Vrdolu ? Doduše malo se toga zna ali je sigurno da je stanovništvo živjelo skladno i u miru.

Bavilo se stočarstvom i zemljoradnjom. Obrađivale su se plodne vrtače u kojemu su se sijale obično ozime žitarice te sadio krumpir. Držali su stoka sitnog zuba, a krave i konji služili su kao neizostavna pomoć u obradi zemljišta. 

Veliki dio godine djelovi obitelji živjeli su na obroncima planine Biokovo u tvrdo izgrađenim objektime za ljude i stoku.

I na kraju može me netko opet zapitati zašto sam pisao o Vrdolu. Odgovor je jednostavan. Naselje Krstatice i njegovo stanovništvo najkasnije je ušlo u sastav župe. Krstačani kad su se doselili bili su pretežno mladi ljudi i razlikovali su se u svemu osim u vjeri od domicilnog stanovništva. Iz istočne Bosne donijeli su svoje običaje i kulturu življenja, koji su se značajno razlikovali od života u Vrdolu. Svoje različitosti nisu ljubomorno čuvali za sebe nego su ih nesebično djelili s domicilnim stanovništvom. To je bio jedan "paket" različitih navika, stvari i alata koje su imale smisla u jednom gotovo izoliranom i zatvorenom prostoru kao što je bila župa Vrdol.  

Na kraju ne mogu odoljeti a da ne spomenem kako je stara župa Vrdol najljepši prostor Dalmatinske Zagore, ako ne i dalje. Nigdje na tako relativno maloj površini nema prirodnih ljepota i znamenitosti kao što je prostor Vrdola. 

Žalim što geografi nisu zadržali barem toponim "Vrdol" kao uspomenu na veliku župu.
Trebamo biti svjesni i mlađe podučavati da je župa Vrdol bila mjesto našeg življenja.

Na žalost današnje vrijeme donijelo je tragičan izgled naših naselja. Jedna su potpuno opustjela  a u drugima ima niti deset stanovnika. Zato se pitam bili se situacija promijenila ako bi formirali neki novi Vrdol.   

Do idućeg napisa zdravi i vseli bili

Vaš Ljubomir Topić /Mali Mate/