Siguran sam da ste čuli i da znadete značenje narodne izreke „pare su bačene u vjetar“. Izreka se obično „prišije“ onome koji je investirao u projekat koji nema smisla, pa mu se na lijep način daje do znanja da je novac potrošio uludo. U današnjem svijetu obično se tako zove promašena investicija. Izgradnja zadnje dionice vodovoda u Krstaticama "miriše" na primjer bacanja novca u vjetar i to ne zato što narodu vodovod nije potreban. O čemu se radi? Prije nekih mjesec dana u Krstaticama su puštena u promet dva značajna objekta. Zadnji dio rekonstruirane prometnice Golo brdo - Slivno i vodovod Gornja Zečevina - Slivno.
Na hidrantu ima vode....ali samo za svečanost
Kada su radovi na rekonstrukciji počeli hvalio sam investitora što je dozvolio da se u trasu ceste istovremeno postave vodovodne cijevi kojima bi se omogućilo domaćinstvima Krstatica priključenje na vodovodnu mrežu. Tako bi se konačno prestalo koristiti kišnicu iz višestoljetnih gusterni. Druga važna funkcija postavljanja vodovoda kroz Krstatice je povezivanje dva odvojena crpilišta vode u jedinstveni prsten. Povezivanjem crpilišta dobila bi se ne samo sigurnost opskrbe nego i veća količina vode za naselja Krstatice, Slivno, Runoviće, Zmijavce i još neka druga naselja.
Mada su glavne vodovodne cijevi postavljene, vodovod niti je spojen u prsten niti ga se može koristiti.
Šaht novog tipa....priključak na vodovodnu mrežu
Investitor nije predvidio pa onda niti izgradio potrebnu sekundarnu
mrežu. Zaseoci: Donja Zečevina,
Šarini, Lišnjići, Vuletići, Stipičići, Pavičići i cijeli Donji kraj nemaju mogućnost priključenja, naprosto zato što nisu povezani s glavnim napojnim vodom. U tim
zaseocima živi većina krstačkog stanovništva koji su relativno daleko od cijevi glavnog vodovoda. Da bi se zaseoke povezalo na sekundarnu mrežu trebalo bi izgraditi više od 7500 metara mreže. Tako veliki zalogaj ne može progutati ni veći grad a kamo li siromašno naselja kao što su Krstatice.
U cijelom naselju kojim je obuhvaćena nedavna rekonstrukcija
ceste, iz položenog glavnog cjevovoda usputno je izdvojeno samo desetak vodovodnih priključaka na koja bi se domaćinstava mogla priključiti u sustav vodovodne mreže. No, i tu ne ide lako. Problem su šahtovi u koje se postavljaju vodomjeri. Istina, šahtove su dužni postaviti korisnici, ali dovod do šahta mora izgraditi onaj tko distribuira vodu, u ovom slučaju Vodovod imotske krajine. Konkretna mjesta gdje se trebaju postaviti pojedini šahtovi nitko nije definirao, a niti Vodovod ima interesa to učiniti.
Pojedina domaćinstva udaljena su i do 60 metara od glavnog vodovoda, pa problem priključaka je upravo u tome
što nisu završeni u šahtovima. Nije svejedno da li će potrošač kopati o svom trošku i postaviti cijevi 60 metara ili 2 do 3 metra kolika bi bila udaljenost od šahta do kuće korisnika. Također, da su priključci završili u
šahtovima, tada bi investitor dao mogućnost siromašnom stanovništvu da donese odluku
kada će se i gdje priključiti. Ovako, jednima vodovodne cijevi nisu u funkciji, a druge
nisu ni došle do korisnika.
Bankina novo rekonstruirane krstačke ceste poslije prve kiše
I sada se vratite na naslov i narodnu izreku pa ćete sami doći do odgovora tko je i zašto bacio pare u vjetar.
U svemu ovome najgore je što je investitor predao u vlasništvo ovaj "poluproizvod" Vodovodu imotske krajine kao gotov, pa uz kroničnu besparicu Vodovoda, znači da će zaseoci dobiti vodu samo ako ga izgrade vlastitim sredstvima. To bi bio podvig ravan slanju rakete na Mars!!
Zato, ovako izgrađen krstački vodovod je upravo pravi primjer kako se bacaju pare u vjetar.
Pored toga na svečanosti puštanja vode u glavnu cijev vodovoda dožupanu Šošiću nije bilo teško reći kako je Županija uz sredstva euro fondova podmirila trošak izgradnje. Svaka čast Županiji i tebi dožupane, ali dajte objasnite krstačkoj sirotinji na koji način koristiti ovaj poluproizvod?
A što se tiče utrošenih sredstava, znajući kako funkcioniraju euro fondovi čisto sumnjam da je Europa bacila novac u vjetar za proizvod kojim se nitko ne može služiti. Novci su vjerojatno dobiveni, ali tko zna u što su utrošeni.
Gospodo u Općini i Županiji trebate znati da ovo što je učinjeno oko krstačkog vodovoda najobičniji je šlamperaj. Nepošteno je da nas varate sa čašom vode. Krstačani nikada nisu bili žedni. Stoljećima smo pili kišnicu, pa ćemo je piti i dalje. Nama su vodu osigurali naši stariji puno prije nego vi. Nema bojazni. U ostalom kad nismo imali vode imali smo vina!
Ovo je elita koja je Krstačanima prodala maglu.
No, ostaje pitanje; - zašto je tolika politička elita došla u male Krstatice i proglasila gotovim ono nešto što nije ni blizu gotovog. Koja je svrha bila doći zastupnicima Hrvatskog sabora (Štir, Kovač i Babić) i još nekolicini predstavnika Općine i Županije. Ne mogu vjerovati da su došli uvjeriti desetak prisutnih Krstačana kako su dobili vodu kada to naprosto nije istina. Ili možda misle da su Krstački seljaci maloumni pa im mogu prodavati muda za bubrege.
Zapitao sam i zastupnika Štira, vidi li on kako se s narodom manipulira? Nije bio uvjerljiv kada mi je davao obećanje da će biti sve u redu.
I na kraju evo još nešto što stanovništvu naselja Krstatica život čini težim nego što bi trebao biti. Deset mjeseci ne radi fiksna telefonija. Spojni kabeli su u prekidu. Hrvatski je telekom slabo mario za pretplatnike, pa se u vremenu posve izgubio. Telefona ni za lijek, ali zato su sandučići puni opomena zbog neplaćenih telefonskih računa.
Jesmo li mi za Bogom kamenje bacali?
Konačno, kada se mislilo da će sve krenuti na bolje, izvođač radova na postavljanju novih kabela, strojevima je značajno oštetio lokalne ceste i podgradne zidove, koje je prva kiša do kraja srušila.
Tko i kada će to sanirati i dovesti u prvobitno stanje, e to je pitanje za vračaru Vangu.
Garantiram da se nekada o telefonskim vezama vodila puno veća briga od današnje. I sasvim na kraju spomenuti ću davatelje mobilnih usluga, među kojima je i HT, koji uporno i sramotno prodaju svoje usluge koje po kvaliteti ni približno ne zadovoljavaju kvalitetu koju za istu cijenu pružaju u drugim mjestima.
Zbog svega iznesenom o Hrvatskom telekomu, predlažem da se zabrani korištenje imena "Hrvatski telekom", jer su Hrvati pod tim imenom imali neusporedivo kvalitetnije telekomunikacijske usluge nego što ih ima danas kada je vlasnik Deutsche telekom.
Eto, tako vam žive siromašni ljudi u savršeno neorganiziranoj državi.
Ipak zdravi i veseli bili.
Vaš Ljubomir Topić (Mali Mate)
Primjedbe
Objavi komentar