Krstatice
- naselje je Podbiokovlja u Imotskoj krajini.
Ime im datira iz daleke prošlosti, a nastalo je, vjerojatno, zbog krstova – križeva, postavljenih uz brojne kamene gomile, zapravo groblja starih Ilira ili Daorsa.
Smješteno je u žlijebu /žlibini/ koju čine brda, na sjeveroistoku Mala Gradina, Piljevača, Osoje i Grab, a na jugozapadu Vitrenik, Lukovc i Brus. Selo se ubraja u brdsko područje, jer leži na prosječnoj nadmorskoj visini od oko 610 metara.
Današnje Krstatice podijeljene su na Gornji kraj, Sredinu sela i Donji kraj.
U Gornji kraj spadaju zaseoci: Gudelji, Gornja i Donja Zečevina i Pilji.
U Donjem kraju su Blaževići, Zec-Orlovići, Pribisalići, Pavičići, Budalići, Lendići, Vuletići /Matanovi/ i Ivanovići /Stipičići/.
Sredinu sela čine Lizatovići, Ivanovići, Topići, Lišnjići i Vuletići /Šarini/, te po jedna obitelj Gudelj i Ćapin.
Zaseoci su se rasporedili uz regionalnu cestu Zagvozd – Slivno na dužini od oko 6 kilometara.
Najbliža veća mjesta su im Imotski 17 km, Split 70 i Makarska oko 40. km.
Ulazna naplatna stanica na autoputu „Dalmatina“ je Zagvozd udaljena oko 10 km od mjesta.
Stanovnici sela su Hrvati, rimokatoličke vjeroispovijesti. Po zadnjem popisu stanovnika 2011. godine bilo ih je 109.
Ime im datira iz daleke prošlosti, a nastalo je, vjerojatno, zbog krstova – križeva, postavljenih uz brojne kamene gomile, zapravo groblja starih Ilira ili Daorsa.
Smješteno je u žlijebu /žlibini/ koju čine brda, na sjeveroistoku Mala Gradina, Piljevača, Osoje i Grab, a na jugozapadu Vitrenik, Lukovc i Brus. Selo se ubraja u brdsko područje, jer leži na prosječnoj nadmorskoj visini od oko 610 metara.
Današnje Krstatice podijeljene su na Gornji kraj, Sredinu sela i Donji kraj.
U Gornji kraj spadaju zaseoci: Gudelji, Gornja i Donja Zečevina i Pilji.
U Donjem kraju su Blaževići, Zec-Orlovići, Pribisalići, Pavičići, Budalići, Lendići, Vuletići /Matanovi/ i Ivanovići /Stipičići/.
Sredinu sela čine Lizatovići, Ivanovići, Topići, Lišnjići i Vuletići /Šarini/, te po jedna obitelj Gudelj i Ćapin.
Zaseoci su se rasporedili uz regionalnu cestu Zagvozd – Slivno na dužini od oko 6 kilometara.
Najbliža veća mjesta su im Imotski 17 km, Split 70 i Makarska oko 40. km.
Ulazna naplatna stanica na autoputu „Dalmatina“ je Zagvozd udaljena oko 10 km od mjesta.
Stanovnici sela su Hrvati, rimokatoličke vjeroispovijesti. Po zadnjem popisu stanovnika 2011. godine bilo ih je 109.
Kada i kako je nastalo selo Krstatice?
O Krstaticama ima vrlo malo pisanog materijala putem kojeg bi se moglo saznati nešto više o prošlosti naselja. Prateći povijest nastanka i porijeklo hrvatskih prezimena nedvojbeno je da su se prvi krstački stanovnici počeli doseljavati na ove prostore, gotovo prije 530 godina.
Poznato je da su u dalekoj prošlosti, prije dolaska Hrvata, Dalmaciju pa onda i Imotsku krajinu naseljavali Iliri, Daorsi i Rimljani. Stanovništvo je živjelo u miru sve dok se nisu pojavili barbarski narodi, koji su im razorili naselja i kulturu. Zbog toga Ilirske i druge zajednice morale su napustiti svoja ognjišta, sklanjajući se u brda i na otoke.
Nije poznato da li je, odlaskom Ilira, cijeli današnji prostor Krstatica ostao potpuno prazan i nenaseljen što bi značilo da je naseljavanje nastalo u vrijeme nadiranja Turaka.
Turci 1482. godine pokoravaju Hercegovinu, a 1493. godine, već su u Imotskoj krajini.
Između ta dva događaja u razmaku od 11 godina, bježeći pred Turcima iz Istočne Hercegovine, malog mjesta Banj Dolac, obitelj Bakić (od 1686. godine mijenjaju prezime u Banjak), naseljavaju se u Krstatice. Od Bakića odnosno Banjaka nastalo je veće krstačko pleme iz kojeg su potekli današnji Lizatovići, Topići i Ivanovići. Zauzeli su najljepši i zemljom najplodniji dio današnjeg naselja, pa se može zaključiti da nisu zatekli starosjedioce niti žitelj drugih plemena.
Kako su i odakle stigla druga krstačka plemena nema pouzdanih zapisa. Vjeruje se da su u ove krajeve došla također iz Hercegovine ili možda iz Crne Gore, ali mnogo, mnogo godina kasnije nego što su to učinili Bakići. Na to upućuju prezimena koja su identična s prezimenima žitelja u Hercegovini i Crnoj Gori. Poznato je da njihova prezimena u prošlosti nisu pretrpjela promjene, pa je i to potvrda gornje teze.
Svakako valja spomenuti još nekoliko datuma u kojima se spominju Krstatice.
Za vrijeme turske vladavine, 1493. do 1717. godine, u starim zapisima uglavnom se opisuju sukobi između stanovništva i Turaka, a gotovo da nema demografskih podataka o stanovništvu. Česte bitke i ratovi, vojska, harač i druge nevolje uzrokovale su i česte bjegove i velike selidbe žitelja Imotske krajine u druga područja. Iz tog vremena za nas je posebno značajan takozvani "Zagvoški bijeg".
Godine 1686. godine Imotska krajina digla se na ustanak s namjerom da zbaci tursku vlast. U borbama s turskom silom oslobođena su sela Proložac, Runovići, Vinjane, Zagvozd i Župa, no Karlovačkim mirom 1699. godine Mlečani zauzete područje ponovno su vratili pod tursku vlast. Ipak, sva plemena nisu se lako pomirila da budu pod Turcima. Na poziv mletačkog providura napustili su vječna ognjišta i krenuli u bijeg. Naseliše današnja Gornja i Donja Brela, te sela oko rijeke Cetine. U tom bijegu istakao se jedan Krstačanin; fra Mate Juranović, inače poznat po svojim junačkim pothvatima u borbama s Turcima. Ne znam kojem je plemenu pripadao, međutim umro je 1708. godine i pokopan u crkvi Sv. Mihovila u Prološcu.
Po čemu je za Krstačane značajan "Zagvoški bijeg"? Mletačke vlasti napravile su popis svih izbjeglica. U tom popisu po prvi puta spomenute su neke obitelji iz Krstatica; Lišnjić, Banjak, Piljević, Lišnjić-Matijašević, Pavić, Priljić, Piljurić i Preboljić.
U bijegu je bilo ukupno 233 obitelji s 1624 izbjeglice, od čega iz Zagvozda 103 obitelji sa 654 duše. Prema zapisima, tadašnje općine, imale su drugačiji teritorijalni oblik, pa su zbijegovi obuhvaćali šire i drugačije područje od današnjeg, tako da su se Krstačani našli na popisu Zagvozda.
Dakako, ne smijemo zaboraviti i 1744. godinu, u kojoj je napravljen prvi i cjelovitiji popis stanovništva Krstatica. U njemu su posebno zanimljivi dijelovi koji objašnjavaju nastanak današnjih krstačkih prezimena, te popis prezimena koja su vremenom izumrla.
Turci 1482. godine pokoravaju Hercegovinu, a 1493. godine, već su u Imotskoj krajini.
Između ta dva događaja u razmaku od 11 godina, bježeći pred Turcima iz Istočne Hercegovine, malog mjesta Banj Dolac, obitelj Bakić (od 1686. godine mijenjaju prezime u Banjak), naseljavaju se u Krstatice. Od Bakića odnosno Banjaka nastalo je veće krstačko pleme iz kojeg su potekli današnji Lizatovići, Topići i Ivanovići. Zauzeli su najljepši i zemljom najplodniji dio današnjeg naselja, pa se može zaključiti da nisu zatekli starosjedioce niti žitelj drugih plemena.
Kako su i odakle stigla druga krstačka plemena nema pouzdanih zapisa. Vjeruje se da su u ove krajeve došla također iz Hercegovine ili možda iz Crne Gore, ali mnogo, mnogo godina kasnije nego što su to učinili Bakići. Na to upućuju prezimena koja su identična s prezimenima žitelja u Hercegovini i Crnoj Gori. Poznato je da njihova prezimena u prošlosti nisu pretrpjela promjene, pa je i to potvrda gornje teze.
Svakako valja spomenuti još nekoliko datuma u kojima se spominju Krstatice.
Za vrijeme turske vladavine, 1493. do 1717. godine, u starim zapisima uglavnom se opisuju sukobi između stanovništva i Turaka, a gotovo da nema demografskih podataka o stanovništvu. Česte bitke i ratovi, vojska, harač i druge nevolje uzrokovale su i česte bjegove i velike selidbe žitelja Imotske krajine u druga područja. Iz tog vremena za nas je posebno značajan takozvani "Zagvoški bijeg".
Godine 1686. godine Imotska krajina digla se na ustanak s namjerom da zbaci tursku vlast. U borbama s turskom silom oslobođena su sela Proložac, Runovići, Vinjane, Zagvozd i Župa, no Karlovačkim mirom 1699. godine Mlečani zauzete područje ponovno su vratili pod tursku vlast. Ipak, sva plemena nisu se lako pomirila da budu pod Turcima. Na poziv mletačkog providura napustili su vječna ognjišta i krenuli u bijeg. Naseliše današnja Gornja i Donja Brela, te sela oko rijeke Cetine. U tom bijegu istakao se jedan Krstačanin; fra Mate Juranović, inače poznat po svojim junačkim pothvatima u borbama s Turcima. Ne znam kojem je plemenu pripadao, međutim umro je 1708. godine i pokopan u crkvi Sv. Mihovila u Prološcu.
Po čemu je za Krstačane značajan "Zagvoški bijeg"? Mletačke vlasti napravile su popis svih izbjeglica. U tom popisu po prvi puta spomenute su neke obitelji iz Krstatica; Lišnjić, Banjak, Piljević, Lišnjić-Matijašević, Pavić, Priljić, Piljurić i Preboljić.
U bijegu je bilo ukupno 233 obitelji s 1624 izbjeglice, od čega iz Zagvozda 103 obitelji sa 654 duše. Prema zapisima, tadašnje općine, imale su drugačiji teritorijalni oblik, pa su zbijegovi obuhvaćali šire i drugačije područje od današnjeg, tako da su se Krstačani našli na popisu Zagvozda.
Dakako, ne smijemo zaboraviti i 1744. godinu, u kojoj je napravljen prvi i cjelovitiji popis stanovništva Krstatica. U njemu su posebno zanimljivi dijelovi koji objašnjavaju nastanak današnjih krstačkih prezimena, te popis prezimena koja su vremenom izumrla.
O svemu tome drugi put. Do tada stojte dobro i zdravi bili !
Vaš Mali Mate.
Korišteni podaci: Plemena imotske krajine; fra V. Vrčić i Povijest prezimena; A. Ivanković, J. Kerum
Primjedbe
Objavi komentar