Nema posebnog razloga što se osjećam nekako čudno ali u pozitivnom smislu.
Nisam dobio na lotu ni na lutriji, a bogme nisam drogiran niti pijan.
Istina, jučer sam pobijedio na balotama (buće) mog velikog prijatelja koji figurira kao van serijski igrač. Prometna policija oprostila mi je prebrzu vožnju, ali to ne bi trebalo toliko utjecati na moje raspoloženje.
Veseo i razdragan kao u najboljim danima htio bih cijeli svijet zagrliti. Osjećam se kao pobjednik ali ne likujem....
Možda je ovakvo raspoloženje rezultat razmišljanja o prošlosti i davanju oprosta svima onima koji su me nepravedno dovodili u podređeni položaj?
Nije bilo toga puno, ali je bilo!
Sve što više razmišljam, mislim, da sam sve bliži razlogu koji hrani moje raspoloženje. Dugogodišnji grijeh i nepravda koja mi je učinjena, konačno sam oprostio...da, to je pravi razlog. Sada sam posve siguran da je nekadašnji "ugriz poskoka" od moje strane oprošten!
No, pitanje postavljam i vama; - da li ste i vi sposobni oprostiti?
Ako ste oprostili onda ste za mene postali apsolutni pobjednik ne nad onim kome ste oprostili nego ste pobjednik nad samim sobom i svojim karakterom. Ako niste skloni opraštanju, nego smišljanju revanša ili osvete, onda to nije dobro.
Rađe me poslušajte. Ne skupljajte u prsi nepotrebni čemer, ma koliko god taj čin za vas bio ponižavajući, ipak oprostite! Nakon svega biti ćete zadovoljni, jer ste snagom svoje volje ujedinili dušu i pamet i tako doveli napetost u točku ravnoteže.
Zato, svima koji znadete oprostiti šaljem ovaj cvijet i virtualni zagrljaj u znak dobre volje i moćne ljepote koju nosi opraštanje! Kad oprostite osjetiti ćete veliko zadovoljstvo i neizmjernu jakost svoga uma i duše. Zato, nemojte me razočarati nego oprostite!!!
Ja već jesam.
Do skorog opraštanja zdravi i veseli bili!
Vaš Ljubomir Topić (Mali Mate)
Nisam dobio na lotu ni na lutriji, a bogme nisam drogiran niti pijan.
Istina, jučer sam pobijedio na balotama (buće) mog velikog prijatelja koji figurira kao van serijski igrač. Prometna policija oprostila mi je prebrzu vožnju, ali to ne bi trebalo toliko utjecati na moje raspoloženje.
Veseo i razdragan kao u najboljim danima htio bih cijeli svijet zagrliti. Osjećam se kao pobjednik ali ne likujem....
Možda je ovakvo raspoloženje rezultat razmišljanja o prošlosti i davanju oprosta svima onima koji su me nepravedno dovodili u podređeni položaj?
Nije bilo toga puno, ali je bilo!
Sve što više razmišljam, mislim, da sam sve bliži razlogu koji hrani moje raspoloženje. Dugogodišnji grijeh i nepravda koja mi je učinjena, konačno sam oprostio...da, to je pravi razlog. Sada sam posve siguran da je nekadašnji "ugriz poskoka" od moje strane oprošten!
No, pitanje postavljam i vama; - da li ste i vi sposobni oprostiti?
Ako ste oprostili onda ste za mene postali apsolutni pobjednik ne nad onim kome ste oprostili nego ste pobjednik nad samim sobom i svojim karakterom. Ako niste skloni opraštanju, nego smišljanju revanša ili osvete, onda to nije dobro.
Rađe me poslušajte. Ne skupljajte u prsi nepotrebni čemer, ma koliko god taj čin za vas bio ponižavajući, ipak oprostite! Nakon svega biti ćete zadovoljni, jer ste snagom svoje volje ujedinili dušu i pamet i tako doveli napetost u točku ravnoteže.
Zato, svima koji znadete oprostiti šaljem ovaj cvijet i virtualni zagrljaj u znak dobre volje i moćne ljepote koju nosi opraštanje! Kad oprostite osjetiti ćete veliko zadovoljstvo i neizmjernu jakost svoga uma i duše. Zato, nemojte me razočarati nego oprostite!!!
Ja već jesam.
Do skorog opraštanja zdravi i veseli bili!
Vaš Ljubomir Topić (Mali Mate)
Primjedbe
Objavi komentar