Evo nekoliko fotografija snimljenih u Krstaticama za vrijeme mačkara. Mislim da ih je bilo vrijedno objaviti jer će tako biti svima dostupno vidjeti jedno veselo druženje.
Zahvaljujem se Darku Topić što mi je ustupio fotografije.
Moram spomenuti da sam se iznenadio maskama i odorama koje su nosili učesnici mačkara. Nadao sam se kako će biti više "narodnih" maski koje su učesnici nekada sami izrađivali. Maske su trebale osigurati kakav-takav identitet da se osobu ispod nje teško može prepoznati. To je nekada bio znčajan običaj, jer je kod gledateljstva pobuđivalo veliku radoznalost i stalno pitanje tko je ispod maske.
Zato ću iskoristiti priliku i opisati jednu od takvih maski koja je u to neko davno vrijeme među narodom učinila čudesni dojam.
Bilo je to davno u vrijeme barem trideset godina prije Domovinskog rata. Jedva se toga sijećam.
---Naš seljanin, jedan izuzetno vesel čovjek, došao je na originalnu ideju da maskira cijelog sebe a ne samo lice. Da ga se ne prepozna maskiranje je izveo sam u najstrožoj tajnosti. Kako je to izgledalo ? Lice, ruke, noge i sve gole djelove tijela najprije je premazao ćađom i garom s kotluše, zatim se namazao medom i potom se uvaljao u razbacano kokošje perje. Iako je u vrijeme tih pokladnih dana bilo priličto hladno na sebi je imao samo kratke hlače i majicu kratkih rukava. Na glavi je nosio ručno izrađenu kožnatu kapu na koju je pričvrstio velike ovčje rogove. U usta je umetnuo umjetno zubalo s izrazito velikim očnjacima. Na bradu je zalijepio komad kostrijeti od jarca, a iz zadnjice mu je virio kravlji rep s kojim se stalno igrao. Cjelokupna maska vjerno je prestavljala sotonu - lucifera i mnogi posjetitelji nisu u njemu prepoznali svog šaljivog susjeda. Ono što mu je najteže bilo izvesti bilo je da cijeli dan nije progovorio niti riječ jer bi ga gledateljstvo odmah prepoznalo. Tako, ne samo što mu je maska bila "ko salivena" ukusno i spretno napravljena nego je svojim ponašanjem bio skoro neprepoznatljiv. A to i je cilj maskiranja.
Maskiranje je bilo pun pogodak. O njemu se sa simpatijom dugo, dugo pričalo. Eto zato ovaj post sa zadovoljstvom postavljam u spomen na čovjeka koji je nekad davno učinio veliki trud samo da zabavi.
Da ne ostane tajna skidam mu masku.
Bajak, zaslužio si ovo !
7
.jpg)
Nema potrebe kazivati da se poslije mačkara druženje nastavilo u Pavičićima u garaži Mate Babićeva, gdje se za učesnike pripremilo jelo i pilo. Bilo je tu janjetine sa ražnja, bilo je pive i vina, ali su sokovi bili strogo zabranjeni.
I neka je tako bilo, jer naš narod nije naučio da nema. A da sam se kojim slučajem zatekao u Krstaticama imali bi još jednog učesnika u mačkarama.
Do idućih mačkara zdravi i veseli bili
Vaš Ljubomir Topić /Mali Mata/
PS
Očekujem da mi netko dojavi imena učesnika, pa bi ih upisao na ovaj post. Hvala unaprijed!
Primjedbe
Objavi komentar