ZNADETE LI

                                                           I. 
 Znadete li karakteristike tunela Sveti Ilija, kojim je probijeno Biokovo:

• Radovi počeli 25. ožujka 2008. godine
• Radovi završeni 21.siječnja 2010. godine
• Radove je otvorila Gordana Turić, saborska zastupnica
• Dužina tunela je 4249 metara
• Dužina paralelne cijevi je 4255,62 metra, postavljena sa zapadne strane

• Širina kolnika je 7,7 metara
• Nad sloj tunela je 1336,60 metara, prvi u Europi u toj kategoriji  
• Visinska razlika ulaz-izlaz 130 metara.
• Tunel su radile građevinske tvrtke; sa sjeverne strane Hidroelektra niskogradnja Zagreb, a s južne strane Konstruktor iz Splita. 

  II.

Znadete li da je na Krčima, zbog čestih suša, sagrađena 1923.godine državna gusterna, u narodu zvana „londona“, kapaciteta oko pedesetak vagona. Izgrađena je po nacrtima nastalim u vrijeme Austrougarske države. Svojim izgledom i okolišem ubrajala se u najljepše građevine takve vrste. 

Sabiralište kišnice i zaštitni zidovi nikada nisu do kraja završeni. Vodom iz gusterne svojevremeno se koristilo selo i škola, a sada vodu koristi u klesarstvu Luka Bajkov. Premda se očekuje da Krstatice dobiju vodovod, ne bi bilo zgorega da Mjesna zajednica pokrene pitanje izgradnje novog i obnove starog zaštitnog zida barem oko betonskog sabirališta vode. Ako ništa drugo onda zbog očuvanja spomenika graditeljstvu.

III.

Znadete li da modni ukras kod muškaraca, nošenje rećina (naušnica), nije izmišljen prije nekih pedesetak godina nego puno godina ranije. Od prije stotinu i više godina, barem kod nas, bilo je „pravilo“ da momak jedinac nosi jednu naušnicu i to u desnom uhu. 

To je bio znak da momak nema braće nego da je jedinac, što je govorilo da je i jedini nasljednik. Svakako, tako obilježeni momci imali su kod djevojaka bolji status nego oni koji su imali dva, tri ili više braće. Mnoge cure nisu se osvrtale na mladiće s naušnicama, da li zbog toga što im se nisu sviđali ili zbog imanja. Naime naušnica nije davala garanciju da je mladić bogat, nego samo da je u roditelja jedini muški potomak.

IV. 

Znadete li da je prvo kino stiglo i gledano u Krstaticama 1949.godine. Te godine, jedne ljetne večeri u Popovoj ogradi ispred kapelice Gospe od zdravlja, pred mnoštvom Krstačana davali su se kratki poučni filmovi, uglavnom o čistoći i očuvanju zdravlja. Bilo je i crtića, no ne o Paji Patku nego o muhi koja prenosi na ljude zarazu. Projektor je bio vlasništvo Crvenog križa iz Imotskog. U to vrijeme selo Krstatice nisu imale struju, pa je operater upalio agregat koji je toliko bučao da se ništa nije čulo zbog njegove buke. No, sve jedno, ljudi su po prvi puta vidjeli pokretne slike na bijelom “lancunu”. Bilo je impresivno, pa su mještani dugo iza toga međusobno komentirali svoje utiske.

V.

Znadete li da u prošlosti seoske djevojke nisu smjele rezati kosu, nego su je nosile oko glave spletenu u pletenice. U crkvi nisu smjele skidati maramu s glave. Rukavi košulje i bluze trebali su pokrivati ruke do dlanova, a haljine noge do gležnja.

Nisu se smjele šminkati niti u crkvi gledati u ogledalo. Zabranjeno im je bilo ulaziti u crkvu kroz “muška” vrata, za razliku od muškaraca koji su u crkvu ulazili kroz “muška” i “ženska” vrata. Muškarci su tjerali modu više od žena. Kod muškaraca bila je moda mazanje crvenom pomadom i to po vratu umjesto po licu. Siromaštvo je učinilo svoje, pa se umjesto skupe “pomade” koristio crveni papir za izradu vijenaca. Umočen u vodu puštao crvenu boju s kojom su se mazali.
Crveni vrat kod muškaraca značio je da je delija zdrav i jak. To mu je davalo veće šanse kod izbora družice. Od tuda u narodu uzrečica; “da mi budeš crven”, što se hoće reći, da budeš zdrav. Poznati ljubitelji crvenog vrata bili su Paško, Pejdo Lovrin, Lećman i Pača, a u kasnije vrijeme Kozlin, i Vican Jagnjića.

VI.

Znadete li da je Čavuš Topić do 1900.godine bio jedini pismeni seljak u selu Krstaticama. Njegova pismenost očitovala se time što je znao pročitati pismo, sudski poziv, poziv za vojsku i slično.

Na fotografiji snimljenoj 1940. godine su; Agata Topić-Horvat, Marijan Topić-Čavuš i Mara Topić-Šućur

Znao je napisati kraće pismo i vlastoručno se potpisati. Vještini čitanja i pisanja učili su ga krstački svećenici. Bio je od rane mladosti veza između vlasti, sudstva i pošte sa seljanima. Od tuda mu i nadimak „Čavuš “što na Turskom jeziku znači „osoba zaposlena od vlasti koja prenosi njene naredbe“. Za svoj rad nije bio plaćen. To se smatralo časnom dužnošću.

VII.

Znadete li da se blagdan Sv. Jure nekada slavio u različite datume. Krstačani i ostali   Biokovci, osim Župe, slavili su ga svake godine zadnje subote u srpnju, a Župljani 23. travnja. Kapelicu na vrhu Biokova svojatali su vjernici makarskog primorja. Tek krajem 19. stoljeća crkvene su vlasti odredile da crkva pripada Podbiokovskim selima u imotskoj krajini. Župljani su je svojatali, jer se crkva nalazi u katastru Župe. Krstačani se crkve nisu htjeli odreći jer su je oni sagradili. Možda su i zbog toga dani slavlja bili međusobno podijeljeni.

VIII.

Znadete li da drveni križ-raspelo s likom Isusa Krista u procesiji na Veliki Petak može nositi samo od Crkvenog odbora odabrani čovjek. 
Uvjeti za ostvarivanje prava nošenja raspela bili su; da je vjernik rodom iz Krstatica i da pobijedi u licitacijskom postupku. Naime dva tjedna prije Velikog Petka, Crkveni odbor organizirao bi licitaciju za nošenje raspela. Pravo nošenja raspela dobio bi onaj čovjek koji bi crkvi ponudio veći novčani iznos.
Isto to raspelo bilo je ukradeno 1934. godine. Ukrao ga je Juka Garac, nepopravljivi kleptoman, kojemu je tadašnji režim Kraljevine Jugoslavije na čelo utisnuo suhi žig s natpisom "lopov".
Juka je pod okriljem noći preko krova na istočnoj strani crkve provalio i uzeo raspelo, te ga odnio u Podosoje. Kada se razdanilo uočio je da raspelo nije od zlata nego od drveta, premazano bojom koja mu je davala zlatni izgled. Raspelo je bacio i otišao kući, no žandarmeriji je nehotično pokazao put tko u krađi ima svoje prste. Raspelo je malo iza toga s malim oštećenjem vraćeno u crkvu u Krstatice.

                                                                          IX
Znadete li da svaka djevojka koja je držala do sebe uzgajala je cvijeće; điran, mesliđan, garipule i dr.( pravi naziv cvijeća; pelagonija, bosiljak, garifula). Što je cvijeće bilo veće i ljepše bolje ga se čuvalo od momaka, koji su stalno tražili način da ga pokidaju.

Dodajte opis

Subota večer kao večer sijela bila je predodređena da se nekoj djevojci pokida cvijeće. Rezultate pokidanog cvijeća cura je mogla vidjeti odmah na nedjeljnoj misi, jer ga je krivac donio pokazati. Cure su se uglavnom ljutile zbog uništavanja cvijeća. No, ako je pokidano cvijeće ugledala  kod momka koji joj se sviđao onda se njena ljutnja pretvarala u simpatiju. Uglavnom ona djevojka čije se cvijeće nije diralo, ma kako god je bilo lijepo i dobro uzgojeno, bio je znak da kod momaka nema simpatiju nit interesa za njenu ruku. 
Čudno izražavanje simpatije, no bilo je tako.

X. 

Jeste li znali da su Krstačani prvi put slušali radioaparat u Krstaticama pred Božić 1947.godine. Krstatice tada nisu imale struju pa je radioaparat radio na baterije. Pogonilo ga je 50 komada 4,5 Voltnih baterija. Imao je samo srednji i kratki val. Donio ga je i posudio Mjesnom odboru Nikica Rako, (nije iz Rakića) tada osoba koja je radila u Prosvjetnom odjelu kotara Imotski. 

Pedeset metarsku dugu antenu za prijem signala postavio je Ljubić Račijin ispred svoje kuće. Prve zvukove koje je narod čuo bili su tonovi Internacionale, koje je na početku, dok se čekalo na puni sat, emitirala radio stanica Slobodna Rusija. Narod, iako nije znao ruski jezik, netremice je slušao to „drveno čudo“. Slušanje je trajalo do jutarnjih sati sve dok se baterije nisu potpuno istrošile.
 

XI.

Znadete li da su sadioci duhana iz Vrgorca ugovarali i predavali urod duhana u imotskoj otkupnoj stanici - dogani. Urod u godinama 1885. i 1886. godini Vrgorčani su dali na otkup u Imotskom. 

Zanimljivo je da je otkupna stanica - dogana u Imotskom sazidana između 1888. i 1894.godine, a prvi strukovi duhana su posađeni 1884.godine. Otkupljene količine bile su uskladištene u privatnim kućama sve dok dogana nije bila dogotovljena. Interes za sadnju duhana bio je ogroman, tako da se vlast odlučila pod hitro napraviti otkupnu stanicu, koja i dandanas figurira kao jedna od najljepših građevina i ne samo u Imotskom. 
Gradili su je zidari iz cijele imotske krajine po nacrtima koje su napravili bečki arhitekti.

XII.

Znadete li da su se zaseoci: Gući, Vranješi, Šućuri, Dubina, Drinova, Kulica i Kruševac do 1948.godine nekoliko puta teritorijalno odvajali od Krstatica, ali sve do te 1948. godine nikada nisu bili samostalna zajednica. 

XIII 

Znadete li da prezime Zec, osim u zaseocima Donja i Gornja Zečevina, postoji u zaseoku Donji Kraj; Zec-Orlović, u Šućurima; Zec-Peškirić i u zaseoku Kruševac: Zec-Kruševac.

XIV. 

Znadete li da u vrtačama i ponorima planine Biokovo ima vječitog leda, koji bez obzira na ljetne temperature nije se nikad otopio. Dok nije bilo hladnjaka, makarski ugostitelji koristili su taj led za zamrzavanje namirnica. Ledari, tako su zvali ljude koji su trgovali ledom, silazeći u ponore, pilama i sjekirama cijepali su led u poveće komade, te ga transportirali s mazgama i konjima do hotela. 
Jedna od najpoznatija ledenica je ledenica na Dusima. Duboka je oko 100 metara.

XV. 

Znadete li da su Piljeva gradina-Piljevača i Gradina iznad Gornje Zečevine u centimetar  jednake visine (868 m). Treći vrh u tom lancu, Mala Gradinica, brdo iznad Gudelja, znatno je niža. 

XVI. 

Znadete li da Krstatice nikada nisu imale svoju poštu. Tek poslije svršetka Domovinskog rata izgrađena je na Krčima lijepa zgrada pošte i telekomunikacija u kojoj je smještena telefonska centrala i otvoren istureni ured pošte Slivno.

 

 
Prije otvorenja pošte u Slivnu, Krstatice su zadnju poštu imali u Zagvozdu. Interesantno je napomenuti da je od davnine pa sve do 1947.godine pošta za selo Krstatice stizala iz pošte Kamenmost tj Kamenmost je bio zadnja pošta za Krstatice.

XVII.
Znadete li da najviši vrh Biokova Sveti Jure, 1762 metra, drugi vrh po visini u Hrvatskoj.

Najviši je Sinjal 1831 m na Dinari. Na samom vrhu Biokova izgrađen je stup TV odašiljača visok 90 metara. Vrh stupa je najviša točka u Hrvtskoj. Srednja godišnja temperatura na vrhu Biokova je ­+ 4 C stupnja, pa je to najhladnije mjesto u Hrvatskoj, koje se mjeri. Neobično!?

XVIII.

Znadete li da u krstačkoj crkvi, crkvi Presvetog srca Isusova postoji svileni hrvatski barjak, kojega su, početkom 20.stoljeća povodom obnove crkve, kupili i poslali iz Argentine krstački mladići. 

Barjak se ističe jednom godišnje i to upravo na blagdan Srca Isusova. Zbog barjaka, za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, na praznik Srca Isusova kraljevski žandari su, štiteći takozvano„integralno jugoslavenstvo“, mještanima zabranili u procesiji nositi hrvatski barjak. Došlo je do žestoke tučenjave između žandara i krstačkih momaka pri čemu su žandari pucali u masu ljudi u kojoj je smrtno stradala jedna žena iz Druma, a dvoje ih je bilo lakše ranjeno.

XIX. 

Znadete li da se duhan proizvodio u Podbiokovlju još 1884.godine. Tok proizvodnje od nabavke sjemena do predaje u otkupnu stanicu-doganu, bili su regulirani Državnim zakonom. 

Duhan je bio izuzetno cijenjen zbog kvalitete, te lakog sagorijevanja i posebne arome. Interesantno je spomenuti da se cijela proizvodnja s ovog podneblja nije miješala s proizvedenim duhanom na površinama Imotskog polja i Hercegovine, nego je odvajan i kao takav posebno pakovan odlazio na preradu. Koristli su ga samo državni vrh Austrijskog carstva i diplomatski kor.

XX.

Znadete li da je u Krstaticama u zaseoku Gornja Zečevina 9. srpnja 1943. godine izvršen genocid nad domaćim stanovništvom. Naime, Talijani su poznatom akcijom "Albia" planirali uništiti partizanski odred "Josip Jurčević" i očistiti područje između rijeka Neretve i Cetine od svih onih koji su pomagali partizane.

Razrušeni spomenik ubijenima u Gornjoj Zečevin

Čišćenje terena po planu "Albia" najprije su zajednički provodili Talijani s istočno hercegovačkim četnicima, a kasnije su ga preuzeli Nijemci  s istim pomagačima. Talijani, Nijemci i Srbi-četnici u spomenutoj akciji pobili su preko 280 ljudi, žena i djece po selima podbiokovlja i makarskog primorja, od čega u Gornjoj Zečevini 26-ero. Među ubijenima bilo je i troje djece ispod godinu dana.

Zdravi  veseli bili
Vaš Ljubomir Topić (Mali Mate)