Brko
Letića bio je sličan stotinama drugih Krstačana. Razlikovao se od njih
jedino po tome što je kao dosta imućni seljak školovao sinove na visokim
školama. Gotovo sam siguran da su njegovi sinovi bili prvi rođeni
Krstačani koji su završili fakultete.
Kao
osrednji proizvođač vina skladištio bi ga u konobu koja je bila
šestotinjak metara daleko od kuće, na Krčima. To je ujedno bila nekada
jedina kuća na raskrižju glavne ceste i puta od državne gusterne prema
Sredini Sela.
Da bi
on i obitelj za objed popili čašu vina, svaki puta bi morao otići na
Krča u konobu i donijeti tikvicu vina. Tikvica od litru i pol bila je
neka vrsta mjere koja se mogla popiti za svaki objed, a ako bi iz bilo
kojih razloga nestalo vina moralo se ići još jedanput.
Ništa
neobično. Čovjek je korisno iskoristio dobru kuću za konobu, a i vino se
tako prisilno štedjelo, jer nije bilo u svako doba na dohvat ruke kao u
drugim obiteljima.
Dok je Brko bio živ po vino je išao dva puta dnevno da ga nitko nikada nije odmijenio.
Interesantno bi bilo izračunati koliko je Brko vina prenio s Krča do Podaškolu i koliki je ukupni put prevalio noseći vino.
Uz
pretpostavku da je samo dva puta dnevno išao po vino i da je svaki puta
donio jednu tikvicu tj 1,5 litru vina, onda je Brko za 50 godina prenio u
tikvici s Krča do kuće više od 55000 litara vina.
Da bi
tu količinu tekućine smjestili na jedno mjesto trebalo bi izgraditi
bazen koji je 5,5 metara širok, 10 metara dugačak i 1 metar dubok.
Dužina puta koju je Brko prevalio noseći vino iznosila bi 45000 kilometara, a to je 5000 kilometara duže nego ekvator Zemlje.
Pored
ovako impozantnih veličina, gotovo sam siguran, da su one bile još i
veće uzme li se u obzir da je čovjek živio više od osamdeset godina.
Svaka čast !
Do idućeg pisma zdravi i veseli bili.
Vaš Mali Mate
Primjedbe
Objavi komentar