Godina je 2016, po svojoj rodnosti i lijepom vremenu, zaslužuje da se spomene kao izuzetno dobru godinu. Vrijeme je bilo primjereno godišnjim dobima i bez nekih posebnih poremećaja i iznenađenja. Pored lijepog vremena godina je bila izuzetno plodna, pa su grožđe, krumpir i ostale kulture dobro rodile. Posebno se to odnosi na rodnost grožđa, koje je bilo izuzetno zdravo, jedino što je u mjestu, nažalost, sve manje vinograda, pa su mnogi ljubitelji dobre kapljice u nedostatku vlastitog, grožđe kupovali na Imotskom polju.
Naša tradicionalna poljoprivredna kultura, krumpir, i ove godine nije iznevjerila. Obitelji su s urodom zadovoljne, pa će viškove ponuditi tržištu u Makarskoj i Splitu.
Od ostalih zanimljivosti koje su bile, svakako treba spomenuti Otvoreni turnir u bućanju. Osvojila ga je ekipa koju je vodio i za nju igrao Pere Martinov, braća Joko i Marijan Katin, te Ića Matanov.
No, svakako treba spomenuti da se svake godine dodjeljuje i jedna nagrada za posebnost. Žiri može odabrati i dodijeliti nagradu ekipi, igraču-pojedincu ili čak gledaocu. Ove godine žiri je tu nagradu dodijelio ekipi Ante Jurtalova za fer ponašanje u primjeni pravila igre.
Između svega što je karakteriziralo ljetno vrijeme svakako pažnju je privuklo kulturno-umjetničko društvo „Vitrenik“ iz Dubine. Članovi društva i njihov glavni pokretač Tomislav Bakota, organizirali su vršidbu pšenice na starinski način, o čemu sam već pisao. Također, na jednom komadu zemlje isto društvo organiziralo je početkom jeseni sijanje ozime pšenice, dakako na stari način. U ljeto druge godine pšenicu će požeti i pripremiti za vršidbu. Oralo se s konjima i drvenim ralom, sijalo ručno iz stare zobnice, te branalo starom branom od drenovog pruća. Upravo onako kako su to radili naši stari.
Hvale vrijedno je i to što su na obje priredbe ponuđena svim posjetiocima besplatna jela i pića, pa troškova oko dolaska nije bilo. Čudi me da u Dubini na priredbama nije bilo više Krstačana. Udaljenost između Krstatica i Dubine nije velika, lijepo vrijeme i besplatno piće i hrana očito nije bilo dovoljno da ih pokrene. Šteta, jer je to bila prilika starijima da se posjete na prošla vremena, a mladi da vide način kako su to radili njihovi davni preci.
Kada sam kod starine i pripremanja vina i rakije na starinski način, svatko priprema na sebi svojstven način, koji se u malo stvari razlikuje. No važno je da se osjeća neka vrsta takmičenja u smislu tko će imati bolje vino i rakiju. To je potpuno legalno, jer je grožđe kod svih vinogradara iste sorte, rakiju peku u istom kotlu i na istovjetan način. Ipak ni vino niti rakija, kao konačni proizvod, nisu kod svih vinogradara istog okusa, što će reći da je priprema kod sviju za nijansu različita i izuzetno važna.
Ove godine na pečenju rakije bio sam kod Ante Jurtalova. Žao mi je što su mu samo par dana prije berbe grožđa čvorci pojeli cjelokupni urod s jednog od najvećeg i sigurno najljepšeg vinograda u Krstaticama. Dobro raspoloženi Ante reče, da mu je žao grožđa ali da ga čvorci nisu pojeli ne bi imao kud s vinom. Davor je Babićev komentirao, a Jure Vukin dakako potvrdio, da je Anti lako tako govoriti kad ima još barem 300 litara starog vina. Staro vino nije sačuvano zato što je Ante škrt i da ne bi počastio, naprotiv, rijetki su tako darežljivi ljudi kao što je Ante. Svesrdno nudi i časti sve oko sebe, a još ima rezerve. Neka, daj mu bože i više.
I tako lagano ali sigurno izmiče jedna od pitomijih i plodnijih godina.
Svakako, ako se bude živu i zdravu iduće godine dolazim s unucima. Pozivam i sve one koji ovo pročitaju da nam se pridruže u druženju i veselju u našim Krstaticama.
Do idućeg puta zdravi i veseli bili.
Vaš Mali Mate
Naša tradicionalna poljoprivredna kultura, krumpir, i ove godine nije iznevjerila. Obitelji su s urodom zadovoljne, pa će viškove ponuditi tržištu u Makarskoj i Splitu.
Od ostalih zanimljivosti koje su bile, svakako treba spomenuti Otvoreni turnir u bućanju. Osvojila ga je ekipa koju je vodio i za nju igrao Pere Martinov, braća Joko i Marijan Katin, te Ića Matanov.
No, svakako treba spomenuti da se svake godine dodjeljuje i jedna nagrada za posebnost. Žiri može odabrati i dodijeliti nagradu ekipi, igraču-pojedincu ili čak gledaocu. Ove godine žiri je tu nagradu dodijelio ekipi Ante Jurtalova za fer ponašanje u primjeni pravila igre.
Između svega što je karakteriziralo ljetno vrijeme svakako pažnju je privuklo kulturno-umjetničko društvo „Vitrenik“ iz Dubine. Članovi društva i njihov glavni pokretač Tomislav Bakota, organizirali su vršidbu pšenice na starinski način, o čemu sam već pisao. Također, na jednom komadu zemlje isto društvo organiziralo je početkom jeseni sijanje ozime pšenice, dakako na stari način. U ljeto druge godine pšenicu će požeti i pripremiti za vršidbu. Oralo se s konjima i drvenim ralom, sijalo ručno iz stare zobnice, te branalo starom branom od drenovog pruća. Upravo onako kako su to radili naši stari.
Hvale vrijedno je i to što su na obje priredbe ponuđena svim posjetiocima besplatna jela i pića, pa troškova oko dolaska nije bilo. Čudi me da u Dubini na priredbama nije bilo više Krstačana. Udaljenost između Krstatica i Dubine nije velika, lijepo vrijeme i besplatno piće i hrana očito nije bilo dovoljno da ih pokrene. Šteta, jer je to bila prilika starijima da se posjete na prošla vremena, a mladi da vide način kako su to radili njihovi davni preci.
Kada sam kod starine i pripremanja vina i rakije na starinski način, svatko priprema na sebi svojstven način, koji se u malo stvari razlikuje. No važno je da se osjeća neka vrsta takmičenja u smislu tko će imati bolje vino i rakiju. To je potpuno legalno, jer je grožđe kod svih vinogradara iste sorte, rakiju peku u istom kotlu i na istovjetan način. Ipak ni vino niti rakija, kao konačni proizvod, nisu kod svih vinogradara istog okusa, što će reći da je priprema kod sviju za nijansu različita i izuzetno važna.
Ove godine na pečenju rakije bio sam kod Ante Jurtalova. Žao mi je što su mu samo par dana prije berbe grožđa čvorci pojeli cjelokupni urod s jednog od najvećeg i sigurno najljepšeg vinograda u Krstaticama. Dobro raspoloženi Ante reče, da mu je žao grožđa ali da ga čvorci nisu pojeli ne bi imao kud s vinom. Davor je Babićev komentirao, a Jure Vukin dakako potvrdio, da je Anti lako tako govoriti kad ima još barem 300 litara starog vina. Staro vino nije sačuvano zato što je Ante škrt i da ne bi počastio, naprotiv, rijetki su tako darežljivi ljudi kao što je Ante. Svesrdno nudi i časti sve oko sebe, a još ima rezerve. Neka, daj mu bože i više.
I tako lagano ali sigurno izmiče jedna od pitomijih i plodnijih godina.
Svakako, ako se bude živu i zdravu iduće godine dolazim s unucima. Pozivam i sve one koji ovo pročitaju da nam se pridruže u druženju i veselju u našim Krstaticama.
Do idućeg puta zdravi i veseli bili.
Vaš Mali Mate
Primjedbe
Objavi komentar