Zato sam odlučio ranije ustati kako bih fotografirao željene motive.
Na grebenu otoka Palagruže visoko iznad mora čekao sam izlazak sunca. U ranim satima galebovi nisu letjeli, ali su glasnim pokličima davali do znanja da su tu, tu negdje. Sve dok se sunce nije pojavilo na horizontu glasanje je bilo učestalije i jače. Dolazilo je čas s jedne čas s druge strane, čas jače čas slabije, ponekad više njih u isti glas. Izgledalo je kao da su u nekom ptičjem parlamentu donosili prijedloge i zaključke o važnom pitanju za svijet galebova. A onda iznenada neka nadnaravna sila dala je znak i svi u jedan mah vinuše se nebu pod oblake.
Sve mi je to sličilo na jednu veliku avionsku bazu u kojoj svaki pojedinac zna svoju ulogu. Nakon nekoliko probnih krugova, kao da su ispitivali ispravnost svojih motora, u već formiranim manjim i većim grupama raziđoše se svatko u svom pravcu. Spretni i moćni letovi praćeni gromkim poklikom pod punim gasom krenuše na izvršenje zadatka.
Malo iza toga nestali su. Dugo sam za njima gledao osluškujući jedva čujne poklike. Bio je to zadnji dan mog boravka na otoku.
Sretno palagruški galebovi. Često ste bili jedini svjedoci mog jutarnjeg uživanja u čarima blaženog prostranstva mora i neba. Hvala vam za sve one užitke koje smo dijelili u ranojutarnjim druženjima.
Tužan sam, jer se više nikada nećemo vidjeti.
Odlazim s pogledom u daljinu....
Do idućeg štiva zdravi i veseli bili!
Vaš Ljubomir Topić (Mali Mate)
Vratili se galebovi, bravo! "Galeb odlazi u nepoznato kako bi preispitao svoje mogućnosti i sposobnosti. Naučio je da snagom misli može ići kamo želi."
OdgovoriIzbrišiKao u najboljim danima služi me moja mašta u kojoj se snalazim bolje nego u stvarnom životu. Ģospodar sam njenih rješenja kao galeb nebeskih visina. I znam da me prati sudbina, ta moćna snaga, od koje se ne može pobjeći, jer smo zajedno rođeni i zajedno ćemo umrijeti....
OdgovoriIzbriši