Pa da pročitamo!
Prije deset godina napisao sam jedan post ili kako ja volim kazati, štivo, pod naslovom "Popis stanovništva". Na blogu ćete ga lako pronaći. No, da se ne mučite traženjem i čitanjem evo ukratko što u njemu piše. Tada sam iznio nekoliko podataka o stanovništvu Krstatica i kako se kretalo u prošlim vremenima. Također, tamo ćete naći i podatak da je prvi poimenični popis Krstačana napravljen davne 1885. godine. To je bio prvi zvanični pismeni podatak o broju stanovnika. Iako ima nekih popisa napravljenih prije ovog datuma, ali zbog načina i pravila popisivanja, te zbog različitog teritorijalnog ustroja krstačkog prostora takvi popisi se ne mogu uzeti valjanim i danas usporedivim.
Na primjer;
Za vrijeme turske vladavine, današnje Krstatice, Župa, Biokovsko selo i Slivno, bili su zajedno u jednoj velikoj župi koja se zvala Vrdol sa sjedištem u današnjoj Župi Biokovskoj. Da je u to vrijeme netko popisao stanovništvo Vrdola, danas taj podatak ne bi bio koristan, jer Vrdol više ne postoji.
Kako smo se riješili Vrdola i došli do Krstatica?
Vrdol je egzistirao sve do 1733. godine kada je makarski biskup Blažeković kapelaniju Gornje i Donje Slivno (današnje Slivno i Krstatice) odvojio od Župe Biokovske. Četrnaest godina kasnije to jest 1747.godine, Donje Slivno postalo je samostalna vjerska župa, a Gornje Slivno (današnje Krstatice) postale su kapelanija današnje Župe, što će reći da su tada Krstatice bile vjerski i svjetovno podčinjene Župi Biokovskoj.
Tek 87 godina kasnije, to jest 24. lipnja 1834. godine, biskupski vikar u Makarskoj Antun Kačić, u pastirskom pohodu uređuje odnose između Župe Biokovske i Gornjeg Slivna u kojemu Gornje Slivno, odnosno Krstatice, prestaju biti kapelanija Župe Biokovske. Može se slobodno reći da su od toga datuma Krstatice po prvi puta postale samostalne, te da je toponim Krstatice službeno postao ime naselja.
A što je bilo prije toga?
Odlaskom Turaka došli su Mlečani (1718 – 1806), koji u pripojene dalmatinske krajeve uvode administrativni red i zakone kakvi su vladali u organiziranom društvu.
Kao prvo, izrađuju Zemljišnik, a zbog poreza i Popis stanovništva. Godine 1744. talijanske vlasti su po prvi put popisale krstačko pučanstvo. Doduše, popisnim pravilima obuhvaćeno je samo popisivanje obitelji i ukupan broj članova koji su živjeli u njoj. Jedino je glava obitelji bio upisan punim imenom i prezimenom. Na osnovici takvog popisa naselje Krstatice tada su imale 23 obitelji, iako po drugom popisu, kojega su iste godine radili svećenici, govori se o 29 obitelji, sa 185 duša. Šteta što su pravila u oba popisa iz 1744. godine bila takva da se danas njihovi rezultati ne mogu uzeti valjanim.
Iako popis stanovnika 2021. godine još nije gotov, ono u što sam siguran biti će nas znatno manje nego što je bilo 1744. godine.
I sada dolazimo na kotlić za vodu.
Svaka vlast kod popisa stanovništva postavljala pravila i popisna pitanja prema svojim potrebama. Tako se te davne 1744. godine upisivalo samo ime i prezime glave obitelji, te ukupan broj članova u obitelji. Očito tadašnjoj vlasti nije bio važan poimenični broj stanovnika nego tko je odgovoran za plaćanje poreza i koliko ima u obitelji radno sposobnih članova.
U neka druga vremena bile su različite vlasti, pa je razumljivo da su im i popisne potrebe bile različite.
No u zadnjih stotinjak godina, pa i u popisnoj 2021. godini, iskristalizirala su se tri pitanja; koliko ukupno ima stanovnika, koje su nacionalnosti i koje su vjeroispovijesti.
Ovogodišnji popis biti će zapamćen po tomu što se trebalo odgovoriti na jedno neobično pitanje, koje doslovce glasi; - "imate li kotlić za vodu".
Kada mi je popisivačica postavila to pitanje najprije sam mislio da se zajebava, ali moju nevjericu odmah je razbila ponavljanjem istog pitanja. Nasmijao sam se i rekao da imam 4 kotlića za vodu. Tri su instalirana u postojeće zahode, a četvrti držim u garaži kao rezervu!!
Danas se pitam čemu je važno znati i što će država imati od tog podatka kad sazna koliko u Hrvatskoj ima kotlića za vodu. Da bi imala bilo kakvu korist od tog podatka morati će isto pitanje ponoviti i u idućem popisu koji će biti za deset godina tj 2031. godine. Tada će se rezultati usporediti kako bi se donijelo konačni sud da li se broj kotlića za vodu povećao ili smanjio.
Sumnjam da će bilo kome na ovim prostorima biti važno koliko je 2021. godine hrvatsko stanovništvo imalo kotlića za vodu ??!!
Eto narode moj, vjerujte mi na riječ da još uvijek ne mogao povjerovati da je taj nesretni kotlić za vodu postao glavna fora u popisu stanovništva.
I na kraju što mislite, da li bi za državu bilo važnije saznanje koliko ima kotlića za vodu ili da li se služimo četkicom za zube?
Dakako, ni dva od ona tri osnovna pitanja nisu mi toliko interesantna, jer saznanje o njihovu broju ne prelazi važnost saznanja koliko ima kotlića za vodu.
No, budite spokojni. Glavno je da ima zahoda, onda će biti i kotlića za vodu.
Zdravi i veseli bili barem do idućeg popisa stanovništva.
Vaš Ljubomir Topić
Primjedbe
Objavi komentar