OJ MLADOSTI MOJA RADOSTI

Jednom sam već rekao da je fotografija najbolji čuvar prošlosti. U fotografiji je sačuvano najviše detalja koji nam daju informacije o objektu ili osobi koje smo fotografirali. Ona najbolje i najvjernije prikazuje prostor i ljude u vremenu u kojemu su živjeli. Fotografija napravljena na fotografskom papiru može trajati duže nego na elektroničnim pomagalima.

Dobro pogledajte ovu fotografiju. Možda se na njoj nalazi netko čiji ste direktni potomak ili ste rodbinski vezani s prikazanom osobom. Ako bude tako onda će vam ova fotografija pružiti jedinstven ugođaj koji se doživi samo onda kad upoznate djeda, baku, strica ili tetu, koje nikada prije niste vidjeli. Ova fotografija ih je sačuvala u vremenu upravo onakve kakvi su izgledali kad su bili djeca, koja su se tek spremala za život.

Fotografija je snimljena prije sedamdesetak  godina i prikazuje učenike krstačke osnovne škole. Na njoj su đaci jedne smjene tj na njoj su krstački đaci sva četiri razreda školske1951/52. godine. Doduše tih godina, zbog velikog broja đaka i malog školskog prostora, sva krstačka djeca nisu mogla pohađati istu školu. Đaci iz Gudelja i Gornje Zečevine išli su u školu u Gudelje, a djeca Donjeg Kraja osim Pavičića išla su u školu u Slivno kod Velicakove kuće. Škola u Sredini sela od 1913. pa do 1961. godine bila je smještena u privatnoj kući, koju su za tu svrhu izgradili braća Letića. No, školske prostorije bile su male i nisu mogle primiti đake iz cijelih Krstatica.

Evo popisa na kojima su pod rednim brojevima upisana krsna imena i prezimena učenika, te nadimci kako smo osobu zvali u svakidašnjem životu. Kod djevojaka upisano je i prezime koje su uzele kad su se udale, a znak križića znači da je nažalost dotična osoba umrla. Obratite pažnju na osobe upisane pod rednim brojevima 14 i 17. Njih nisam prepoznao, pa nisam upisao njihova imena. Nadam se da će ih netko od čitalaca prepoznati i dojaviti kako bi upisao i njihove podatke.

1. Marko Todorić, učitelj  + 

2. Zorka Topić udana Gudelj, (Zorka Ivanićeva)

3. Davorka Erceg udana Todorić, učiteljeva supruga + 

4. Mare Budalić udana Herman, (Mare Špikuljina) +

5. Mile Ivanović udana Lončar, (Mile Jagnjića) 

6. Dare Lišnjić udana ??? (Dare Đivina) +

7. Dinko Lendić  +

8. Mirko Zec, (Mirko Šanjin)

9. Mare Vuletić udana Matijević, (Mala Mare Šarina)

10. Marija Ivanović udana Vuletić, (Marija Jagnjića) +

11. Anđelko Zec, (Anđelko Grgasov) +

12. Olga Lišnjić udana Vrdoljak, (Olga Đivina)

13. Petar Zec, (Periša Stipinov) +

14. Nepoznata osoba

15. Mare Pavičić udana Lišnjić, (Mare Kozlinova)

16. Ivan Vuletić, (Stopalo) +

17. Nepoznata osoba

18. Ivan Vuletić, (Vajčić)

19. Anica Zec udana Ivanović, (Anica Stipinova)

20. Ane Lišnjić udana Đurek, (Ane Slavkina) +

21. Ilonka Zec udana Šarić, (Ilonka Rakušina)

22. Nada Budalić udana ??? (Nada Ruskinjina)

23. Ane Zec udana Mrkonjić, (Ane Rakušina) +

24. Ane Lendić udana Ćapin +

25. Ljubica Pavičić udana Kustura, (Ljubica Biloga) +

26. Mijo Lizatović, (Mijo Mićin)

27. Mile Lizatović udana Parlov, (Šakica) +

28. Danijel Lišnjić, (Danko Slavkin) +

29. Zlate Lišnjić udana Kristić, (Zlate Babićeva) +

30. Jure Lišnjić, (Jure Ikarin) +

31. Marijan Topić, (Marijan Ivanićev) +

32. Drago Budalić, (Drago Slavkin - Slavkić) +

33. Kruno Ivanović, (Kruno Ćosin) +

Da bi se čim bolje snašli napravio sam još jednu fotografiju koju sam numerirao brojevima. Preko brojeva najbolje ćete odrediti poziciju određene osobe na glavnoj fotografiji. Također, prikupio sam sva imena, prezimena, nadimke kako smo ih u svakidašnjem životu zvali i podatak da li je osoba umrla. Molim sve one koji budu ovo čitali da stave svoje primjedbe i dopune post svojim saznanjima. To ćete najlakše učiniti ako kliknete plavu kovertu na stranici ovog posta i napišete vaša zapažanja. Učinite to slobodno i bez ustručavanja. Kad komentar stigne ja ću vam se odmah javiti.

 

Što reći o generaciji dječaka i djevojčica koje su na fotografiji?  Bio je to naraštaj kao i svi drugi prije njih u čijim se životima godinama nije ništa mijenjalo. Išli su istim putevima po kojima su išli i njihovi preci. Djeca na selu su već od malih nogu radila uz svoje starije sve poslove. Stjecali su životno iskustvo, ali pored toga morali su ići i u školu. Pohađanje škole bilo je obavezno i država je oštro kažnjavala roditelje onih koji su izbjegavali školu. Poslije završene osnovne škole malo je tko odlazio na daljnje školovanje. Ostajalo su u svojim obiteljima i naporno radilo. Momci su čekali vrijeme odlaska u vojsku, a djevojke su se spremale za udaju. Poslije vojske ženilo se i stvaralo nove obitelji, a život je tekao ne donoseći nikakve promjene. To je bio moglo bi se reći jedini i najjednostavniji put, kojim je seotska mladost išla. Ipak, zbog sve većeg siromaštva sela i razvijene svijesti da je život negdje drugdje bolji, mnogi su iz ove generacije napustili rodna ognjišta i otišli trbuhom za kruhom. Danas nitko od njih ne živi u Krstaticama. Šteta!

 

Na kraju volio bih da vas ovaj napis podsjeti na vaše pretke. Kada uzmete u ruke neku staru porodičnu fotografiju prisjetite se onih koji su na njoj. Ako su još živi pružite im pažnju, jer će im to biti najdraži dar kojega su dobili. Zaslužili su barem toliko. Život im nije bio lak dok su teškom mukom i napornim radom stvarali najbolje što su znali i umjeli samo da bi imali vas i vama učinili boljitak.

  

Do druge fotografije zdravi i veseli bili

Vaš Ljubomir Topić (Mali Mate)