U ŠIPKU JE ISTINA

 
Više puta sam napisao nekoliko bezazlenih kritika na račun državne vlasti i njenom nejednakom odnosu spram stanovništva koje živi u pasivnim područjima lijepe nam Hrvatske. Poznato je da su na primjer Lika, Banovina i Dalmatinska Zagora znatno siromašniji od ostalih krajeva naše zemlje. Još je veća razlika između stanovništva Imotske krajine i stanovnika koji žive u Međimurju ili Istri. Teško se živi u spomenutim krajevima i ruku na srce malo se ulaže u njih kako bi se donekle izjednačili s ostalim dijelovima domovine.

Šipak......u njemu leži istina

No, iznenadio sam se kada sam jednom prilikom vidio neke podatke koji ukazuju što bi se sve trebalo izgraditi na području Imotske krajine do 2030. godine. Mojem čuđenju nije bilo kraja kad sam našao da su i Krstatice obuhvaćene tim perspektivnim planom.

Kao prva investicija planom se predviđa nastavak polaganje elektroenergetskog kabela na relaciji Rakići - Trafo stanica u Sredini sela. Kabel je već položen od trafo stanice Zagvozd (zaselak Bartulovići) do Rakića. Ovom bi se realizacijom napustio stari dalekovod koji sada ide preko Procipa.
 
Druga investicija odnosi se na izgradnju tlačne vodovodne stanice na Vlaki, također u Sredini sela. Izgradnjom tlačne stanice značajno bi se povećao tlak, a time i količina vide u vodovodnom sustavu. Poznato je da sadašnji sustav radi na suviše malom pritisku, pa kada bi se istovremeno uključio veći broj korisnika, tada bi tlak još više pao i vodovod ne bi bio u funkciji. Također, visina tlaka vode u vodovodnim cijevima vrlo je važan element kojim se sprečava svako protuzakonito priključenje na vodovodnu instalaciju zaobilazeći mjerilo potrošene vode. Nakon puštanja u pogon tlačne stanice i povećanjem tlaka u mreži, stručne osobe će moći bez poteškoće ustanoviti da li korisnik zaobilazi sat.
 
Kao treća investicija spominje se izgradnja benzinske stanice. Skorim otvaranjem graničnog prijelaza za osobna vozila prema BiH, nužno je da goste dočekamo s jednom benzinskom stanicom. Uz benzinsku postaju izgradio bi se mali motel i dućan. Motel bi bio neka vrsta odmorišta krijumčarima i izbjeglicama, a dućan bi nudio razne potrepštine kao što su duhan (škija), švercane cigarete i upaljači, razna pića, meso i mesne prerađevine, pa čak auto-plin i gorivo. Cijene bi bile iste kao što su u Hercegovini, a razlika u cijeni bi bila jedino što za kupljenu robu ne bi se vraćao ¨merver štojer¨. 
Ako bi poslovi išli dobro u sklopu motela otvorio bi se ured koji bi za male pare nabavljao razne dokumente kao što su vozačke i lovačke dozvole, diplome o završenom zanimanju i drugo. Doduše, u uredu se ne bi izrađivali dokumenti. Tu bi se samo prikupljali osobni podaci zainteresiranih osoba, te naplaćivali troškovi izrade dokumenta. 
Planirani objekt gradio bi se na Rošinu podu, ili na zemljištu između Lazine kuće i škole.
Četvrta investicija odnosi se na izgradnju rodilišta. Rodilište s pratećim medicinskim objektima smjestio bi se u prethodno adaptiranu školu na Krčima. No, nije mi poznato tko je dao prijedlog za ovu izgradnju kad se znade da u Krstaticama i ostalim mjestima Podbiokovlja više nema tko praviti niti rađati djecu. Država je ipak velikodušno obećala dati 50.000 Eura poticaja za svako dijete koje bi se rodilo u Krstaticama. Zbog toga može se očekivati dolazak većeg broja trudnica-rodilja iz drugih mjesta kako bi pokupile nagradu….
 
Probni rad......Ugljenara na Šućurovu sedlu
 
Vrijedno je spomenuti još uvijek nedovršeni projekat na osnovici kojega bi se gradili pogoni za proizvodnju drvenog ugljena, kao važnog derivata u proizvodnji baruta. Ugljenara bi se gradila u Vitreniku kod Vranotine staje. 
Zbog velike potražnje za barutom mora se naglasiti da je za ovaj projekat zainteresirana i mjesna zajednica Šućuri iz Podosoja. Naime, Šućuri su već lanjske godine vlastitim snagama izveli uspješnu probnu proizvodnju drvenog ugljena na lokaciji Šućurovo sedlo. (Vidi fotografiju).
 
I na kraju spomenuti ću kako su krstački lovci zatražili dozvolu da u prostorima male školske (do zgrade pošte) otvore mesnicu u kojoj bi prodavali odstrijeljenu divljač. Svakako, akcija lovaca je hvale vrijedna, jer bi se tako omogućilo da stanovnici koji se ne bave lovom lakše dođu do mesa divljači.
 
Eto dragi moji nije da smo zaboravljeni nego se vlast zabavila s mnogo važnijim problemima, a ovi naši problemčići, ma tko o njima vodi brigu. Da li će se sve ovo ostvariti ili neće dobro bi bilo sačekati predviđeni rok.
 
PS; 
U našem narodu još se koristi šaljiva uzrečica; "Daću ti šipak". Kad vam to netko kaže onda znajte da vas je na šaljiv način upozorio kako vam neće dati ono što ste pitali.
 
Zdravi i veseli bili!
Vaš Ljubomir Topić (Mali Mate)


Primjedbe

  1. E baš tako, uglavno se svede na "šipak"

    OdgovoriIzbriši
  2. U prvoj verziji u tekstu nije bilo zadnje rečenice. Sjetio sam se da mnogi nikad nisu čuli za šaljivu uzrečicu "daću ti šipak". No, sve je ipak prožeto 1. aprilom!

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar