SRAM

 

Bilo je to jako davno, toliko davno da se gotovo gubi iz sijećanja. Nije potrebno spominjati da smo bili mladi toliko mladi da nam nije bilo zamjeriti što god učinili, još k tome što se sve dešava u ljetno vrijeme kad se sve drugačije gleda. Za mlade ljude ljeto je uvijek bilo vrijeme kad se živi puno opuštenije ne vodeći brigu o okvirima koje je društvo nametnulo. Bilo je to vrijeme u kojemu se nije smjelo na javnom mjestu kupati bez odjeće. Protivilo se svemu što je dolazilo sa Zapada, pa tako i nudizmu.

Ipak, mladenačka radoznalost dovela nas je tog ljeta na nudističku plažu Valbandon. Onako goli stidljivo smo tražili svoje mjesto, misleći da su svi pogledi bili uprti u nas. Naša nelagoda nestala je istog momenta kad su nam se pridružile neke djevojke iz Čehoslovačke. Po njima se vidjelo da su već iskusile kupanje bez odjeće i da nemaju srama pokazati sve što imaju.

Završilo ljeto, a mi face puni utisaka jedva smo čekali povratak u Zagreb da društvu prepričamo naše dogodovštine i doživljaje iz kampa.

I tako, Grga, Šime, Roko i ja cijelu smo zimu zabavljali naše društvo pričama kako smo ljeto proveli s nekim Čehinjama kupajući se goli. 
Ženski dio društva strpljivo nas je slušao sve dok Anđela nije predložila;  - mogli bi smo naredno ljeto svi zajedno na more i oprobati tu "modnu ludost" koja je na našoj obali sve više uzimao maha.

 

  

Rečeno učinjeno, sve po dogovoru, osim skidanja do gola. 

Od vremena onog Anđelina prijedloga pa do prvog dolaska na mjesto kupanja kao da se među nas uvukla neka kočeća sila koja nam je oduzela svu našu maštu i mladenačku bezbrižnost.
Na prvom zajedničkom kupanju skidanje odjeće išlo je glatko sve dok se nije došlo do grudnjaka i gaćica. Tog momenta kočnicu smo, kao po jednoj zapovijedi, svi zategnuli do kraja. 

I tako dan po dan prošao odmor a da se nitko nije skinio do gola. Čak nam je godilo što se Anđelin prijedlog nije ni spominjao.
Zašto se nismo mogli skinuti?
Razumijem žene koje grudnjacima, steznicima i drugim pomagalima uobličavaju tijelo čineći ga ženstvenijim, ali koji je vrag bio nama muškarcima da nas je spriječio skinuti gaćice. Kod nas skidanje je jednostavnije i nema iznenađenja. Ili imaš ili nemaš.

Što nas je to ukočilo, a bili smo vrlo intimni. Zašto smo se mogli razgolititi pred nepoznatim Čehinjama, a nismo mogli pred vlastitim djevojkama?  
I danas kad sretnem Anđelu, uz kavicu, priznaje mi da je često mislila na nekadašnje ljetovanje u kojemu je sram ili nešto drugo, nama nepoznato, upropastilo cijelo ljetovanje.
Razlika u skidanju je očito postojala. 

Je li to ono kad se u nepoznatom društvu pretvaramo kako smo snažni i važni, iskusni, pa ako hoćeš i jako pametni, a ako smo među onima koji nas poznaju u dušu postajemo ponizniji. Znači, kada smo s kolegama, prijateljima ili u društvu koje nas površno poznaje, onda je naše ponašanje na granici opreza. Tada smo manje jaki, manje iskusni i pametni. U nas se zavuče bojazan pomiješana sa sramom misleći kako će se promijeniti mišljenje kad otkrijemo svoju manu ili nedostatak. Zato je dobro ne reći i ne pokazati baš sve i uvijek čuvati "asa u rukavu". To će nas držati na potrebnom oprezu, dajući nam smjernice kako ne bi otišli u pravcu "prost ko šlapa" ili "on nema srama". 

 
Do eventualnog skidanja zdravi i veseli bili!
Vaš Ljubomir Topić (Mali Mate)