RAJ U LIPNJU

Dragi posjetioci.

Ako ste dolazili na ovaj blog i čitali ga odmah ste mogli prosuditi zašto pišem o jednom tako malom i malo poznatom mjestu Imotske krajine. Odgovor je vrlo jasan. Krstatice su moje rodno mjesto i mjesto koje cijenim iznad svega ma koliko god bilo maleno i kako neki zlonamjernici kažu da je "bogu iza nogu". Krstatice su za mene  uvijek bile i ostale mjesto koje nadahnjuje i čisti čovjekovu dušu od umora, bijesa i nepravde. U njemu su ljudi bili  uvijek milosrdni i prijateljski raspoloženi. To je mjesto u kojemu nepoznata čovjeka zovu kume, a ne gospodine ili druže. 

Ono je za mene najljepše mjesto u kojemu sam živio. No, na žalost u Krstaticama sam bio u prosjeku mjesec ili dva po godini što je vrlo malo. 

on

Kada sam završio osnovnu školu odmah sam nestao i otišao u svijet. Naj duže sam ostao u Zagrebu gdje i danas živim.

U Zagrebu sam doživio sve što život daje i određuje; školovanje i mladenaćku ljubav, zreli život i naporan rad, ženidbu i rođenje djece i unuka, te mirovinu i lijepu i podnošljivu starost. 

Nisam spominjao vrijeme vojske (JNA) i Domovinski rat, te tešku i opaku bolest. Te teškoće relativno nisu dugo trajale pa sam ih uspješno svladao. U ostalom sve se može dovesti u red ako vjeruješ u sebe. Zato nikada nemojte postati malodušni. Uvijek vjerujte u sebe, jer se jedino tako može izdići iznad problema.

Moj život kao i život cjelokupne generacije bio je težak. Živjelo se u disciplini i da bi se nešto postiglo, moralo se stalno raditi i učiti. Dokazivati kako u sebi imaš nešto što vrijedi, bilo je iscrpljujuće. To je bilo vrijeme kada je poprilično toga nedostajalo, ali zato kada si se nečega teškom mukom domogao veselju i sreći nije bilo kraja. Kao da smo više uživali onda kad nismo imali. 

Kako rekoh sve moje u životu proživio sam u Zagrebu. On je čuvar svih mojih uspomena. Zbog toga evo snimio sam moje male mikro rajone, Sigečicu i Kanal (tako se zovu) u kojima sam proživio više od 60  godina. Posebno je lijepa Sigečica, naročito u lipnju. Tada  cijela Sigečica nevjerojatno miriše od cvatnje lipa i drugih cvjetnih stabala. Nigdje nema toliko cvjetnih stabala kao što ih ima  na tom malom prostoru. Ma pravi zemaljski raj.

Kada u toplim noćima zamirišu lipe na Sigečici nema većeg užitka. Sa Sigečicom i njenim lipama mogu se usporediti jedino Krstatice s razlikom što su krstačke noći ispunjene mirisima kadulje, vrijeska i smilja. Još kad se svi ti mirisi pomiješaju s mirisom ubranog jasenovog lišća (grma) onda se kompletira jedna neobična ali ugodna mirisna paleta.

Pogledajte ove lipe i druga medonosna stabla koja će sve do kraja lipnja širiti svoje prekrasne mirise darujući građanima besplatno lijep ugođaj. 

..... I tako dok na terasi kafića sjedim u sjeni visokih i razgranatih lipa ispunjen sam mislima iz prošlog vremena upravo onog vremena kada su na Sigečici sadili te iste lipe. Od tada prošlo je puno vremena. Lipe su iz godine u godinu bile jače i više. Svakog lipnja po prirodnom zakonu nezaustavno su cvjetale i ispuštale mirise gotovo kao da im je to bila obveza. U njihovim sjenama proveo sam puno vremena. I zato nemojte se čuditi što sam umjesto Krstatica na blog postavio Sigečicu i njene prekrasne lipe. Lipe su moje dugogodišnje poznanice koje me prate više od pola stoljeća, a to je puno godina, zato o pne trebaju imati mjesta u mojim zapisima.

 

Do idućeg lipnja i mirisa lipa zdravi i veseli bili. 

Vaš Ljubomir Topić /Mali Mate/