Dragi posjetioci.
Svi koji ste dolazili na ovaj blog i čitali ga odmah ste mogli prosuditi zašto pišem o jednom tako malom i malo poznatom mjestu Imotske krajine. Odgovor je vrlo jasan. Krstatice su moje rodno mjesto i mjesto koje cijenim iznad svega ma koliko god bilo maleno i kako neki zlonamjernici kažu da je "bogu iza nogu". Krstatice su za mene uvijek bile i ostale mjesto koje nadahnjuje i čisti čovjekovu dušu od umora, bijesa i nepravde. To je mjesto u kojemu nepoznata čovjeka zovu kume a ne gospodine ili druže.
Ono je za mene najljepše mjesto u kojemu sam živio. No, na žalost u Krstaticama sam bio u prosjeku mjesec ili dva po godini što je vrlo malo.
Kada sam završio osnovnu školu odmah sam nestao i otišao u svijet. Naj duže sam ostao u Zagrebu gdje i danas živim.
U Zagrebu sam doživio sve što život daje; školovanje i ljubav, zreli život i naporan rad, ženidbu i rođenje djece i unuka, te mirovinu i lijepu i podnošljivu starost.
Nisam spominjao vrijeme vojske (JNA) i Domovinski rat, te tešku i opaku bolest. Te teškoće relativno nisu dugo trajale pa sam ih uspješno svladao. U ostalom sve se može dovesti u red ako vjeruješ u sebe. Zato nikada nemojete postati malodušni. Uvijek vjerujte u sebe, jer se jedino tako može izdići iznad problema.
Moj živit kao i život cjelokupne generacije bio je težak. Živjelo se u disciplini i da bi se nešto postiglo, moralo se stalno raditi i učiti. Dokazivati kako u sebi imaš nešto što vrijedi bilo je iscrpljujuće. To je bilo vrijeme kada je poprilično toga nedostajalo, ali zato kada si se nečega teškom mukom domogao veselju nije bilo kraja. Kao da smo više uživali kad nismo imali.
Kako rekoh sve moje u životu proživio sam u Zagrebu. On je čuvar svih mojih uspomena. Zbog toga evo snimio sam moje male mikro rajone, Sigečicu i Kanal (tako se zovu) u kojima sam proživio više od 60 godina. Posebno je lijepa Sigečica, naročito u lipnju. Tada cijela Sigečica nevjerojatno miriše od cvatnje lipa i drugih cvijetnih stabala. Nigdje nema toliko cvijetnih stabala kao što ih ima na tom malom području.
Kada u toplim noćima zamirišu lipe nema većeg užitka. Sigečici i njenim lipama mogu se suprostaviti jedino Krstatice s razlikom što su krstačke noći ispunjene mirisima kadulje, vrijeska i smilja. Još kad se svi ti mirisi pomiješaju s mirisom ubranog jasenovog lišća (grma) onda se kompletira jedna neobična ali ugodna mirisna paleta.
Pogledajte ove lipe i druga medonosna stabla koja će sve do kraja lipnja širiti svoje prekrasne mirise darujući građanima besplatno lijep ugođaj.
Dok u kafiću ispijam kavu u mislima sam se vratio u prošlo vrijeme, vrijeme kada su upravo tu na Sigečici sadili te iste lipe. Bilo je to davno.
Bože što je to vrijeme brzo prošlo. I neka je prošlo samo da mi je bilo malo više zdravlja, bio bih posve zadovoljan.
Eto zato sam na blog postavio Sigečicu i njene prekrasne lipe, stabla koja me prate više od pola stoljeća.
Do idućeg lipnja i mirisa lipa zdravi i veseli bili.
Vaš Ljubomir Topić /Mali Mate/
Mjesto u kojem smo rođeni i u kojem smo proveli djetinjstvo, čuvajući ovce i koze, čitajući knjige, zauvijek ostaje u našim srcima. Ta su iskustva neprocjenjiva, dragocjena i živjet će vječno u nama.
OdgovoriIzbrišiTo su temelji koji mene nose kroz život – temelji svega naučenog u djetinjstvu, na cijim temeljima je izgradeno sve ono sto sam naucila.
Selo koje se nalazi „Bogu iza nogu“ za mene je pravi raj na zemlji i nikada ga ne bih mijenjala ni za jedan veći grad.
Bravo i ne sami na lijepom i osjećajnom komentaru. Danas se rađaju djeca koja na žalost nikad neće osjetiti ovo što si ti napisala. Ona su cijelo djetinjstvo provela kao da su
IzbrišiIz konzerve izvađena. Badava imaju didaktiku njima će vječito nešto nedostajati.