KREĆEM PRVIM KORAKOM

U nestajanju velikih i nesnosnih ljetnih vrućina, kada početak jeseni još ne nosi hladne vjetrovite i kišne dane, u vrijeme berbe grožđa, stvara se neko posebno raspoloženje kakvo se ne dešava u niti jednom dijelu godišnjih doba.
To je vrijeme na prijelazu iz ljeta u jesen, kada se priroda potpuno mijenja i kada ugodna klima pruža pravo zadovoljstvo u radu i življenju.

U takvom raspoloženju, umjesto da vas pozdravim iz mojih Krstatica, pozdrave vam  upućujem iz druge lokacije, iz Zagreba. 
Morao sam iznenada poći put Zagreba kako bi se posvetio nečemu puno važnijem, svom zdravlju. 
Istina je da su "poslovi" tog tipa iscrpljujući i nepredvidljivog ishoda, ali bože moj, koji je to nepoznat posao lagan i bez problema.
Kako bih mogao lakše savladati sve prepreke i biti spreman na novonastali životni izazov, svakodnevno sam na obalama rijeke Save, gdje je i nastala ova fotografija. Malo trčkaram i vježbam kako bi poboljšao kondiciji i bio spreman za borbu. 
Moj optimizam i želja da uspješno dovršim svaki započeti posao, tjeraju me na dosljednost. Ne smijem iznevjeriti niti sebe niti svoj životni moto, a to je upornost, karakteristika koja me prati od rođenja. 
Upornost je uvijek pouzdan odabir akcije kojom se mora krenuti, ako se želi naprijed. A ja želim naprijed, jer neke karakterne osobine naprosto se ne mogu promijeniti. One ostaju u naravi čovjeka do kraja života, isto kao što mu ostaje boja vlastitih očiju.
Spreman sam i jedva čekam početak borbe. Znam i da će svaka runda te borbe biti neizvjesna, no nije me strah. Nepokolebljivo vjerujem kako će krajnji ishod biti pozitivan, iako ponekad jedno želiš, a dođe drugo.
Istina je da u okršaj krećem nesigurnim korakom, jer idem potpuno u nepoznato. Tješi me stara uzrečica, kako se na sve puteve, ma koliko god oni bili teški, kreće upravo prvim korakom.  
Zato se neću obazirati na probleme. Živjeti ću punim plućima do kraja ovog i čeznutljivo čekati drugo ljeto. Pa puklo kud puklo...
I znajte nisam lošeg raspoloženja, naprotiv. To vam je kod mene tako. Uđem li u nekakav ozbiljan posao, a ovo što ću raditi itekako je ozbiljno, onda se naoružam optimizmom i željom kako bih ga uspješno dogotovio.
Na kraju upućujem svima vama veliki srdačni pozdrav s obala Save, gdje se svakodnevno pripremam, kako bih dobio na snazi duha i tijela.
Poželite mi sreću! Biti će mi potrebna.

Do kraja borbe zdravi i veseli bili!
Vaš Ljubomir Topić (Mali Mate)