POVRATAK TURAKA

 

I ne baš drage volje, ponekad na televiziji pogledam neku od turskih TV serija. Posebno me zanimala serija "Sulejman veličanstveni". Mislio sam da će obrađivati povijesne teme, no otišlo se u pravcu ljubavi i života u haremu. Moram priznati da serija i nije tako loša. Snimljena je i prikazana sva ljepota i raskoš nekadašnjeg turskog dvora, tako da čak izaziva simpatije i divljenje. No, moje misli bile su više okrenute prema onoj silnoj raji i sirotinji koja je u stoljetnoj potlačenosti i patnji prolila mnogo krvi, znoja i suza da bi održala carstvo upravo onakvim kakvim ga se danas prikazuju na televiziji.
Zato vas želim podsjetiti na dva datuma, dvije godišnjice, koje se odnose na Osmanlije, nas i našu bližu okolinu.
Ove godine, bolje rečeno 31. srpnja navršilo se 295 godina od dana kada su Imotski i Krajina oslobođeni od Turaka. Drugu godišnjicu obraditi ću u nekom narednom štivu, a vezana je za same Krstatice. O čemu je riječ neka ostane kao mala tajna do skorog vremena.
Obadva događaja međusobno su zavisna i vezana za Turke i njihova osvajanja.
Nakon više od dva stoljeća turske vladavine približavao se dan konačnog obračuna i protjerivanje Turaka iz ovih prostora.
Vrijeme poslije 1700. godine obilježeno je naglim slabljenjem Osmanlija i jačanjem potlačenih, koje su Mlečani zbog svojih interesa snaženo podržavali. Zbog takvih odnosa sve više je dolazilo do sukoba između kršćanskog svijeta i Turaka, nikada pomirenih protivnika. Tako je bilo i u Imotskoj krajini.
Stvarnost situacije najbolje oslikava izvješće makarskog biskupa Bijankića kojega je 1716. godine poslao u Rim;
"Seljani Zagvozda bili su oduševljeni kad su doznali za novu slogu kršćanskih vladara. Njih 200 udariše 1. lipnja 1716. na prološke i imotske Turke. Dotjeraše u Zagvozd 200 magaradi i konja, dovedoše 20 zarobljenika i donesoše 12 odsječenih glava. S njima se povuklo oko 400 čeljadi iz 3 sela. Skloniše se pod Pricipovo gospodstvo u planinu Biokovo.
22. lipnja 1716. sastadoše se Turci Imotskog, Ljubuškog i Mostara, kako bi se osvetili kršćanima. Nenadano, ranom zorom, upadoše u Zagvozd s 1500 ljudi. Zapališe 100 pojata, 30 kuća, porušiše 2 crkve, razbiše zvona, odnesoše knjige, vosak i svetu odjeću. Učinili su veliku štetu.
Na povratku ih dočekaše naši kršćani, te odsjekoše 300 glava i pohvataše 20 zarobljenika. Drugih 60 Turaka sakri se u brdo iznad Grabovca. Tu ih u jednoj spilji žive spališe".
U odlučujućoj bitci za oslobođenje Imotskog borili su se naši ljudi iz Imotske Krajine, ali na strani Mlečana. Hrvatski bojovnici su u nekoliko navrata hrabro jurišali na imotsku tvrđavu. Bili su mnogo jači, borbeniji i u taktičkom pogledu mudriji od Turaka. Turci su našli jedini spas u povlačenju i zatvaranju u tvrđavu. Nakon višetjedne opsade i mudrih pregovora Osmanlije se predaše i zauvijek napustiše Imotski i Krajinu.
Nije na odmet spomenuti da su kršćani imali i u okršaju nosili svoje borbeno obilježje. Bila je to bijela zastava veličine 74x97 cm na kojoj je bio ucrtan crveni križ. Zastava Imotske krajine, poslije turske predaje, dugo je bila istaknuta na zidinama tvrđave. Tu istu zastavu koja je sva bila izrešetana mecima, franjevci u Širokom Brijegu dugo su čuvali, sve do 1947. godine.

  

Imoćani dan pobjede nad Turcima slave dva dana kasnije, na blagdan Gospe od Anđela, pa je 2. kolovoza službeno proglašen danom grada Imotskog, a Gospa od Anđela postala je zaštitnicom grada.

U predvečerje blagdana na Topani pale se krijesovi – svitnjaci, te uz gruvanje mačkula priredi se vatromet i koncert gradske glazbe. Na sam blagdan, ispred crkvice na Topani, služi se misa. U prigodnoj procesiji izuzetno je lijep i dopadljiv prizor kada djevojke obučene u narodne nošnje Imotske krajine nose sliku Gospe od Anđela koračajući bose po laticama ruža koje su prethodno prosule imotske domaćice.
Moje čestitke!
I tako nakon 295 godina Turci nam se "vratiše", preko TV serija, na puno bolji način nego što je to bilo davne 1493. godine kada su osvojili Imotski i ove krajeve, držeći nas u pokornosti više od dva stoljeća.
I neka, neka su se vratili! Ako zbog ničega drugog onda zbog vrlo dobro i na sasvim drugačiji način obrađenog i prikazanog sadržaja TV serija. Gotovo se ne može povjerovati da u današnje vrijeme Turci, za razliku od svih drugih pa i hrvatskih filmadžija, snimaju serije s različitom tematikom, a da u njima nećete vidjeti ljubavne scene protkane bestidnom golotinjom, mučna silovanja ili scene stravičnog nasilja. Nećete čuti ni pogrdne psovke, a odnosi među ljudima, naročito s rodbinom, prikazani su upravo onakvim kakvim bi trebali biti u svakodnevnom životu, na pristojan način.
Eh Turci, Turci da ste samo takvi bili u vrijeme raznih Sulejmana!

PS
Koristio: - Fra Vjeko Vrčića; Plemena Imotske krajine,
               - Ante Ujević; Imotska krajina,
               - Wikipedija

Do narednog štiva zdravi i veseli bili.
Vaš Mali Mate