Siromaštvo i bijeda nikada nisu toliko djelovali na stanovnike Krstatica da se oni međusobno ne bi znali veseliti. Šaljive dogodovštine dugo su ostajale u narodu, a on ih je opet mnogo puta prepričavao, uobličavao ili od prilike do prilike mijenjao i od njih činio gotovo legende.
Čini mi se da što je jad i siromaštvo bilo veće ljudi su se, kao iz prkosa, sve više međusobno šalili. Zbijajući šale rijetko se netko na nekoga naljutio, dapače, mnogi koji su se znali šaliti ili oni na čiji račun su se zbijale šale, bili su u narodu popularniji od onih koji za šalu nisu znali.
Evo jedne šale koja je nastala spontano i bez zle namjere.
Bio je osmi mjesec kad vladaju suša i velike vrućine. Obično takvo vrijeme donosi rojeve mušica, muha, obada i drugih krvožednih insekata.
Jednog takvog dana vraćajući se kući iz vinograda Ivanić svrati u dućan kod Ane Lendića. Tamo zatekne 3Bilog Pavičića kako kupuje kućne potrepštine. Pijući pivo malo su popričali i prije nego su se rastali Ivanić, Lazo, Ćapin i drugi prisutni, pomogli su Bilome kupljene stvari natovariti na konja. Nije to bilo baš jednostavno, jer mlad i jak konj bio je gotovo izbezumljen od ujeda muha, obada i drugih krvožednih insekata. Napadali su ga i ubadali rojevi muha i obada, tako da su ga prisutni uz silnu muku jedva natovarili.
Kad je konj bio konačno natovaren, Bili i Ivanić upute se svako svojoj kući, ali različitim smjerovima. Dvjestotinjak metara dalje, na mjestu odakle je još mogao vidjeti Biloga, Ivanić je zastao. Čuo je i vidio Biloga kako uz nadčovječne napore nastoji umiriti konja, kojega su stotine obada do krvi ujedali. Konj je bio na dužem povodcu-ularu pa je zbog nemira, izazvanog ugrizima obada, bijesno skakao nastojeći sa sebe zbaciti tovar. Bili se našao u nezgodi i zbog povodca kojim ga je konj bio sapleo.
Ivanić je vidio da Bili u velikoj nevolji, da bi se s njim malo našalio, počeo ga je iz sveg glasa dozivati: "Aaaaaa Bili Pavičiću, aaa Bili Pavičiću”! Bili se svaki put odzivao Ivaniću, ali nije mogao čuti što mu to Ivanić ima važno, jer je svu svoju pažnju usmjeravao na smirivanje konja. U ostalom što je to toliko bilo važno za reći kada su se prije par minuta rastali i do srca napričali.
Ivanić, iako je čuo odzivanje Biloga, nije mu davao do znanja da ga čuje, nego ga je uporno dozivao, jer mu je bio interes da konj čim više Biloga izmuči.
Radoznalost Biloga bila je jača od svega pa i od muke s kojom je umirivao konja. No da bi čuo šta mu Ivanić govori morao je najprije smiriti konja, što je bio gotovo nemoguć čin.
U vremenu zvanja i odzivanja konj je Biloga bio sapleo ularom tako da je on pao na cestu, a konj ga počeo vući po njoj. Malo od nelagode i straha a više zbog napasnih obada konj je sa sebe zbacio cijeli teret i odjurio galopom u pravcu Lišnjića. Krvavih ruku i koljena Bili se na sve jade oslobodio iz zagrljaja ulara i uputio za konjem ostavljajući na cesti razbacane potrepštine.
Ivanić nije mario za onim što se desilo pa Biloga još jednom zazove, priopćavajući mu važnu vijest:
- Pozdravlja te Žuti Topić!?
- Đava odnija i žutog i bilog, u muci odgovori Bili čudeći se sadržaju poruke i nastavi trčati za konjem.
Da nije bilo Ivanićeva dozivanja i saopćavanja "važne" vijesti, Bili bi vjerojatno pustio konja da normalno hoda, jer bi ga onda obadi manje napadali i lakše bi se od njih branio. No Bili se odlučio da treba starog kolegu i prijatelja saslušati pa i pod cijenu velikog napora.
Nije bilo ljutnje, naprotiv, desetak godina kasnije čuo sam ovu šalu na Topića Strugi gdje su Bili i Ivanić zajedno s Jurtalom, Žutim, Vukom i vječito prisutnim Lazom uz bukaru vina prepričavali događaj, smijući se domišljatoj Ivanićevoj šali u kojoj je znalački iskoristio nadimke dvojice Krstačana.
Dakako, Bili je tada priznao da bi uplašenog konja bez ulara teško uhvatio da nije bilo hitre Mare Mićine. Razbacane stvari i kupljene potrepštine teškom mukom ponovno je morao tovariti. Pomogli su mu Leko i Stipe Rošin, koji su ostali u čudu zašto se Bili stalno cereka, spominjući Žutoga, kojega nije bilo ni blizu mjesta događaja.
(U spomen na Antu Pavičića - Bilog, Juru Topića - Žutog i Ivana Topića - Ivanića).
Do slijedeće priče zdravi i veseli bili.
Vaš Mali Mate
Primjedbe
Objavi komentar