PROČITAJTE OVO

 

Ne krijem istinu da sam jako ponosan što je blog Selo Krstatice posjetilo toliko mnogo posjetilaca, pa slobodno mogu reći da smo uspjeli. Tko bi se tome nadao? Poznato je da su Krstatice malo i neprimjetno mjesto, pa je bilo za očekivati da će blog biti slabo posjećen. Ipak, iznenadili bi se koliko je blogera iz raznih krajeva svijeta bilo na blogu.
Prema statistici koju je vodio davatelj usluge na blog su stizali blogeri sa svih strana. Gotovo da nema države iz koje netko nije bio na ovom blogu i tako preko njega čuo za naše malo mjesto. Najčešći i najbrojniji posjetioci dolazili su iz; Australije, zatim Indonezije, Novog Zelanda, Kanade, Argentine, Čilea, Poljske, Češke, Francuske, Ukrajine, Turske, Izraela, Avganistana, Luksemburga, pa i malog San Marina. Začudo iz Austrije i Njemačke, gdje se nalazi najviše Imoćana iseljenika i njihove djece bilo je najmanje njih koji su kliknuli blog. Od zemalja iz našeg okruženja gotovo redovne su posjete iz Slovenije, zatim Srbije, Bosne i Makedonije.

Jozo Markuzinov pratio je statistiku posjetilaca i reče mi kako je upravo on tridesethiljaditi posjetilac bloga. Jozo je na fotki u žutoj majici. Hvala Jozo!

Da bi dobili kompletnu statistiku o blogu evo još nekoliko podataka koji su okarakterizirali blog, a vidljivi su samo vlasniku bloga. Stoga  ih želim prezentirati kako bi mogli ocijeniti uspješnost bloga i sadržaj koji je na njemu;

• Broj posjetilaca dosegao je 30.000, a u Knjigu gostiju, pišući svoje prijedloge i zapažanja, upisalo se oko 500 posjetilaca. Nekoliko vas je višekratno pisalo i stavljalo svoje kritike i prijedloge.
• Tristo komentara napisali ste u obliku kritika koje su se odnosile na sadržaj štiva, te primjedbe na postavljene fotografije. To je više od 3 komentara po naslovu, što je izuzetno dobar pokazatelj zainteresiranosti za postavljene teme.
• Donedavno blog je bio u svom žanru svrstan na 164. mjesto, između više tisuća blogova otvorenih na platformi Indeks d o o.
• Prema jednoj vanjskoj anketi, "vrijednost" bloga je veća od 8000 dolara. Nema potrebe objašnjavati što to znači. Ako se uzme da je blog ciljano napravljen na način da se na njemu neće reklamirati proizvodi, da neće biti golišavih fotografija i bombastičnih naslova. Zbog toga sam s rejtingom bloga izuzetno zadovoljan.
• U ovih pet-šest godina napisao sam 78 naslova, koje da ih je prenijeti i urediti kao knjigu, ona bi imala više od 600 stranica.
• Na blogu postoji i foto link, preko kojega sam postavio veliki broj vlastitih fotografija našeg mjesta i okoline. Fotografije su snimljene s mjesta na kojima ni mnogi Krstačani nikada nisu bili.

Svakako, treba se spomenuti da su vaši komentari bili uglavnom korektni, izuzev u jednom periodu, gdje je njihov sadržaj bio uvredljivog, podcjenjivačkog i nekulturnog sadržaja. Slobodu komentiranja na blogu i u Knjizi gostiju nisam ograničavao. Svatko je mogao pisati po želji o svemu i svačemu i kod toga nije se trebalo registrirati, što je davalo punu tajnost identiteta onima koji su se javljali. Ograničenje sadržaja odredio je davatelj usluge, a ne ja. Za komentarima koji su izbrisani, ne mojom krivnjom, ne treba žaliti. Da su ostali na blogu samo bi dali "gušta" onima u kojima leži zločest duh, a ne duh tolerancije.
Također treba spomenuti da sam tokom prošlog vremena bio prinuđen promijeniti Knjigu gostiju. Staru se Knjigu nije moglo inicirati - učitati, vjerojatno zbog neke greške u sistemu, što je izazvalo gubitak svih vaših zapisa koje ste u nju pohranili. Žao mi je za konstruktivnim napisima Ante Lizatovića, pjesmama Ivana Krstačkog i svim dobronamjernim komentarima. Bude li tehnika dopustila rado ću ih vratiti i pohraniti u  novoformiranu Knjigu.

Zahvaljujem se svima vama koji ste posjećivali blog i čitali moja štiva. Za pohvalu je da ste na njih reagirali na kulturan i tolerantan način, što mi daje snagu za daljnje djelovanje i pisanje.
Posebno se želim zahvaliti Anti Lizatoviću i Ivanu Guću što su mi ustupili neke svoje fotografije i tako mi pomogli u ostvarivanju mojih zamisli.
Na kraju, postavlja se pitanje nije li blog mogao biti bolji i interesantniji. Svakako da je mogao, ali uz puno više posla i studioznijeg rada, te neizostavnu vašu pomoć. No, suradnja je nažalost između nas izostala.
Krstačani u svom mlađem pokoljenju imaju dovoljno vrijednih i učenih ljudi koji su svojim učešćem, primjedbama i prijedlozima mogli značajno utjecati na sam izgled bloga i odabir tema na njemu. No, opet se pokazalo da je naša stara boljka bila jača od nas; - nije to moj posao, neka to radi netko drugi.
Meni kao autoru savjest je čista. Svoje rodno mjesto nastojao sam preko bloga učiniti dostupnim jednako tako kao da je najvažnije mjesto na kugli zemaljskoj.
Koliko sam u tome uspio i nije jako bitno. Učinio sam onoliko koliko sam znao i mogao. Stoji činjenica da je to nešto što je učinjeno ipak puno puno više od onoga što je bilo prije. Zato mi dopustite da ostanem u uvjerenju da sam učinio nešto što bi u budućnosti nekome moglo biti od koristi. To mi je bila osnovna i jedina namjera.
Svakako, ne žalim niti za uloženim trudom ni potrošenim vremenom. Sve sam radio iz silne ljubavi prema rodnim Krstaticama, mjestu, koje ni pod koju cijenu ne smije ostati bezimeno.
Što bi se trebalo još na kraju reći? Ništa posebno, osim da bih izuzetno bio počašćen kada bi moj skromni rad bio u službi budućim pokoljenjima barem kao podsjetnik na Krstatice kao mjesto njihovih korijena.
A ja?? Što ja?? Ja ću uz pomoć nekih od vas krenuti lagano dalje. Moje stare kosti ne dozvoljavaju brza kretanja i nagle zaokrete. Zato vas pozivam sve da idemo zajedno dalje prema još većoj posjeti. Pomozite mi!!
 

Vaš Mali Mate
selo.krstatice@gmail.com