PUT PREMA DJEDOVINI

 
Održao sam obećanje koje sam dao prije nekoliko godina. Eto, opisao sam i djelomično fotografirao naš rodni kraj, naše Krstatice, po zaseocima, s namjerom da ostane zapisano za one koji budu tražili i željeli saznati nešto o svojim korijenima.


Nastojao sam da blog bude zanimljiv i raznolik i na kraju da bude razumljiv za sve, a koliko sam u tome uspio prosudite sami. 
Lagao bih kada bih rekao da sam zadovoljan. Mislio sam da ću uz vašu suradnju lakše i bolje ostvariti svoju zamisao. Na žalost suradnje nije bilo. Dapače, neki su svim silama htjeli degradirati i omalovažiti moj rad. Ostaje gorak okus zbog vaše bezrazložne ravnodušnosti i nemara.
Trebate znati da i ja sve što sam učinio nije bilo zbog vlastitog isticanja ili neke materijalne koristi. Pisao sam i fotografirao sve na dragovoljnosti i onoliko koliko sam znao i mogao, stalno se vodeći mišlju da će ovo nekome kad-tad trebati. 
Sve zajedno moglo je uz vaše učešće biti puno bolje i više, ali nije. Ipak, mislim da pored svega imamo nešto što može poslužiti mlađima kao baza za nadogradnju i nastavak pisanja.
Na kraju dozvolite mi da napišem još nešto, kako bih u vama pokrenuo kakvo-takvo razmišljanje?!
Znam i posve je iluzorno govoriti kako će Krstatice obnoviti stanovništvo i postati ono što su nekada bile. To su samo puke želje nas ovdje rođenih. Ipak, mislim da možemo puno toga napraviti kako bi održali "na životu" rodnu nam grudu.

I

Osnovno što bi trebali činiti je stvaranje navike dolaženja u Krstatice sa svojom obitelji, poznanicima i prijateljima kako bi ih upoznali s mjestom, omogućavajući im raznovrstan i ugodan boravak. Za to imamo izuzetno dobre uvjete. Sjetite se da je tu pokraj nas "Dalmatina" preko koje se može vrlo brzo i ugodno stići iz najudaljenijih krajeva Europe. Tu je tunel "Sv. Ilija" koji nam je približio more na nekih 10 do 15 minuta. Imamo prekrasnu okolinu, klimu, vodu, vino i zdravu, zaista zdravu hranu. U neposrednoj su blizini prirodni fenomeni; Imotska jezera, izvor Vrljike, Prološko blato, Turija, Biokovo i još dosta drugih prirodnih ljepota. Uskoro će  biti popravljena i prilazna cesta, položen vodovod  i eto gotovo da nemamo značajnijih teškoća.
Ako problemi postoje onda su oni samo u nama. Opet se nameće uvijek isto pitanje, hoćemo li ili nećemo dolaziti u Krstatice!!


 

Nitko mi ne može dokazati da je umirovljenicima lakše i jeftinije živjeti u Zagrebu, Osijeku, a naročito u Splitu, nego što bi živjeli u Krstaticama, barem u ljetno vrijeme. Zato, navratite i dovedite  rodbinu i prijatelje, a naročito svoje unuke. Stvorite u njima naviku da se treba stari kraj obići. Uvjeren sam da će jedino tako, kada odrastu navraćati u svoju djedovinu. Nama je ostala samo obveza da im pokažemo put.


Ovih godina bio sam po cijelom selu i divio se lijepo obnovljenim kućama, koje su obnovljene čak i u zaseocima u kojima više nitko ne živi. 
Znam, ako si rođen u siromaštvu teško se othrvati tom prokletstvu, ali treba od nekud početi. Svako putovanje, bez obzira koliko je dugačko, počinje prvim korakom.



Oslonite se na usađeni odgoj i našu stvarnost, koja je drugačija od bogatih i moćnih naroda. 
Istina je da materijalno nismo bogati, ali zato imamo drugo bogatstvo koje je sasvim drugačije od onoga materijalnoga. Naše bogatstvo očituje se kroz neizmjernu i trajnu želju da rodnu grudu uredimo i sačuvamo od propadanja i zaborava. 
Takvo nešto u sebi nose samo oni ljudi kojima su životne nedaće "brusile dušu" i u nju usađivale najplemenitije osjećaje, ljubav i odgovornost prema korijenima iz kojih su niknuli. To je neuništiva snaga koja nas stalno tjera da u zavičaj ulažemo do zadnje kapi znoja.
Odajem dužno poštovanje i divljenje svima onima koji su izgradili ili obnovili očevinu. Napravili ste puno.


Ma kako god da je teško i skupo pozivam sve one koji to još nisu učinili da grade i obnavljaju svoju očevinu, jer ako je ne obnovite ona će  propasti i kao takva neminovno otići u vječni zaborav.
To je bit svega što se u životu može učiniti. Učiniti da se ne zaboravi!


A kada za to dođe vrijeme, poći ćemo u vječnost zadovoljni i s uvjerenjem da smo učinili sve kako se ne bi zaboravilo ono što su generacije stvarale. 
Pokažimo da trudi nas i naših predaka nisu bili uzaludni, ma koliko god oni imali malu vrijednost. 
Mi smo zadnja generacija koja može i treba njegovati saznanja o djedovini. 
Ako to ne učinimo mi koji smo rođeni u Krstaticama, usuđujem se reći, da će onda biti svima kasno. Svakako takvo nešto se ne bi smjelo dogoditi, jer nam budući naraštaji neće grešku oprostiti.!!

Do idućeg javljanja zdravi i veseli bili!
Vaš Mali Mate


Primjedbe