Ovih dana, a uoči crkvenog praznika Srca Isusova, završeni su
hvalevrijedni radovi na župnoj crkvi u Krstaticama. Obnova crkve bila je
temeljita, opsežna i nužna, a trajala je s prekidima skoro tri godine.
Tokom radova zamijenjena je cjelokupna krovna konstrukcija i novi
crijep. Postavljena je gromobranska instalacija i novi oluci za odvodnju
kišnice, te je kompletno uređen zvonik. Također, popravljena je
neispravna satna automatika, kojom se upravlja zvonima u za to
potrebnim prilikama.
Pjeskarenjem i fugiranjem vanjskih zidova crkve i prednjeg vanjskog zida groblja, crkva i cijeli okoliš dobili su sasvim novi i ljepši izgled.
Bilo je krajnje vrijeme da se sve to učini!.
Cjelokupnu brigu oko obnove crkve i prikupljanju novčanih sredstava
vodio je mladi krstačkih svećenika, don Mate Munitić, pa je zato i
najzaslužniji što su radovi uspješno završeni. Uporni don Mate ne
dangubi, nego manirom dobrog domaćina, paralelno s obnovom crkve
obnavlja i župni dvor, u koji se gotovo nije ništa ulagalo još od
1941.godine kada je dovršena njegova izgradnja.
I na kraju evo nešto iz davne prošlosti vezano uz župnu crkve u Krstaticama.
Na mjestu današnje krstačke crkve davne 1767.godine, u vrijeme kad još nije bila formirana Župa Krstatice, sagrađena je crkvica, koja nije imala niti izgled niti veličinu ove današnje crkve. Crkvica iz 1767.godine doživjela je dvije rekonstrukcije. Prva rekonstrukcija, bila je zapravo dogradnja crkve na današnju veličinu i izgled. Obavljena je između 1872. i 1876.godne. Druga dogradnja, koja je bila manjeg obima, izvedena je 1901. godine. U zadnjoj rekonstrukciji postavljen je izuzetno lijepo izrađen oltar od mramora, što je crkvu učinilo jednom od ljepših u Imotskoj krajini. Današnja crkva do 1901.godine zvala se crkva Sv. Mihovila. Oltar s likom Sv. Mihovila skinut je s glavnog oltara i danas stoji na desnoj strani crkve odmah do „muških“ vrata.
Od te 1901.godine kada je novi oltar bio posvećen, crkva nosi ime Presvetog srca Isusova. Crkveno svetkovanje i seoski dernek održava se svake godine u mjesecu lipnju, petkom, ali ne istog datuma, što znači da svetkovina datumski „šeta“ od početka do kraja lipnja.
Početkom 20.stoljeća tj 1903.godine, povodom obnove crkve, krstački mladići koji su se odselili u Argentinu kupili su i poslali svilenu hrvatsku trobojnicu. Barjak se čuva u crkvi i ističe se jednom godišnje i to upravo na blagdan Srca Isusova.
Pjeskarenjem i fugiranjem vanjskih zidova crkve i prednjeg vanjskog zida groblja, crkva i cijeli okoliš dobili su sasvim novi i ljepši izgled.
Bilo je krajnje vrijeme da se sve to učini!.
I na kraju evo nešto iz davne prošlosti vezano uz župnu crkve u Krstaticama.
Na mjestu današnje krstačke crkve davne 1767.godine, u vrijeme kad još nije bila formirana Župa Krstatice, sagrađena je crkvica, koja nije imala niti izgled niti veličinu ove današnje crkve. Crkvica iz 1767.godine doživjela je dvije rekonstrukcije. Prva rekonstrukcija, bila je zapravo dogradnja crkve na današnju veličinu i izgled. Obavljena je između 1872. i 1876.godne. Druga dogradnja, koja je bila manjeg obima, izvedena je 1901. godine. U zadnjoj rekonstrukciji postavljen je izuzetno lijepo izrađen oltar od mramora, što je crkvu učinilo jednom od ljepših u Imotskoj krajini. Današnja crkva do 1901.godine zvala se crkva Sv. Mihovila. Oltar s likom Sv. Mihovila skinut je s glavnog oltara i danas stoji na desnoj strani crkve odmah do „muških“ vrata.
Od te 1901.godine kada je novi oltar bio posvećen, crkva nosi ime Presvetog srca Isusova. Crkveno svetkovanje i seoski dernek održava se svake godine u mjesecu lipnju, petkom, ali ne istog datuma, što znači da svetkovina datumski „šeta“ od početka do kraja lipnja.
Početkom 20.stoljeća tj 1903.godine, povodom obnove crkve, krstački mladići koji su se odselili u Argentinu kupili su i poslali svilenu hrvatsku trobojnicu. Barjak se čuva u crkvi i ističe se jednom godišnje i to upravo na blagdan Srca Isusova.
Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije,
na praznik Srca Isusova, kraljevski žandari su štiteći takozvano
„integralno jugoslavenstvo“, mještanima zabranili u procesiji nositi
hrvatski barjak. Došlo je do žestoke tučnjave između žandara i
krstačkih momaka u kojoj su žandari upotrijebili vatreno oružje i pucali u goloruki narod. U pucnjavi smrtno je stradala jedna žena iz Druma, a još dvoje ljudi bilo je lakše ranjeno.
Eto, samo toliko da se ne zaboravi!
Don Mate Munitić
Treba spomenuti da se sredstvima koja osigurava općina Zagvozd, u neposrednoj blizini crkve, gradi moderna mrtvačnica. Mrtvačnicu se koristi, iako nije postavljena unutrašnja oprema niti je građevinski do kraja uređena.
Eto, samo toliko da se ne zaboravi!
Don Mate Munitić Treba spomenuti da se sredstvima koja osigurava općina Zagvozd, u neposrednoj blizini crkve, gradi moderna mrtvačnica. Mrtvačnicu se koristi, iako nije postavljena unutrašnja oprema niti je građevinski do kraja uređena.
No, doći će i to na red.
Do idućeg puta zdravi i veseli bili.
Vaš Mali Mate
Do idućeg puta zdravi i veseli bili.
Vaš Mali Mate
Primjedbe
Objavi komentar