Morao sam se vratiti u Zagreb....nije mi drago što je to tako, ali ako se mora nije teško.
Zar se iz ovog raja ponovno trebam vratiti u stvarnost? Praznici i ovo malo dana poslije tako su brzo prošli da mi je postalo nekako čudno, kao da ih je netko ukrao.
Vrijeme nas je dobro služilo, a i sastao sam se s ljudima za koje sam samo čuo ali nikada vidio. Došli su oni iz daleka, iz Australije, Kanade i još od kojekuda, da provedu par dana u rodnom kraju. Došle su s njima druga i treća generacija, a neki su doveli i snahe koje nisu rođene u Hrvatskoj. Željeli su im pokazati svoj rodni kraj i zavičaj.
Divili su se svemu što je napravljeno u proteklom vremenu, ali posebno su oduševljeni što je ogromna većina toga napravljeno da nisu narušeni ljepota i prirodni sklad.
Na kraju, uporno su me uvjeravali u ono što sam znao, da nismo svjesni koliko togo oko sebe imamo lijepoga i nepromijenjenog, prirodnog.
Dakako, prošli su oni i vidjeli dosta svijeta, puno bogatijeg od našeg, ali kako rekoše, taj svijet je izgrađen na moderan način, ali sa suviše lažnog sjaja i plastike, pa se nekako udaljio od čovjeka i prirode. Taj neprirodni svijet ne može pružiti užitak življenja onakav kakav je tu u našem okruženju.
I tako, sjedim i razmišljam tražeći istinu u onome o čemu sam s davnim iseljenicima pričao.
U pravu su! Oni najbolje mogu dati prosudbu, jer su uspoređivali ono što su po svijetu vidjeli s ovim što vide danas tu.
Slažem se u potpunosti da mi još uvijek živimo u skladu s prirodom, okruženi njenom raznovrsnošću i ljepotama stvorenim po uzoru i potrebi čovjeka.
Ako postoji raj na zemlji onda je on tu , tu pokraj nas. Mi taj raj vidimo i u njemu živimo.
Treba ga samo njegovati i čuvati kako bi čim dulje ostao nepromijenjen.
Izgubimo li ga, nikada ga više nećemo imati, jer nema takvih vrijednosti kojima bi se sva ova ljepota mogla nadoknaditi.
Do slijedećeg susreta zdravi i veseli bili!
Vaš Ljubomir Topić (Mali Mate)
Zar se iz ovog raja ponovno trebam vratiti u stvarnost? Praznici i ovo malo dana poslije tako su brzo prošli da mi je postalo nekako čudno, kao da ih je netko ukrao.
Vrijeme nas je dobro služilo, a i sastao sam se s ljudima za koje sam samo čuo ali nikada vidio. Došli su oni iz daleka, iz Australije, Kanade i još od kojekuda, da provedu par dana u rodnom kraju. Došle su s njima druga i treća generacija, a neki su doveli i snahe koje nisu rođene u Hrvatskoj. Željeli su im pokazati svoj rodni kraj i zavičaj.
Na kraju, uporno su me uvjeravali u ono što sam znao, da nismo svjesni koliko togo oko sebe imamo lijepoga i nepromijenjenog, prirodnog.
Dakako, prošli su oni i vidjeli dosta svijeta, puno bogatijeg od našeg, ali kako rekoše, taj svijet je izgrađen na moderan način, ali sa suviše lažnog sjaja i plastike, pa se nekako udaljio od čovjeka i prirode. Taj neprirodni svijet ne može pružiti užitak življenja onakav kakav je tu u našem okruženju.
I tako, sjedim i razmišljam tražeći istinu u onome o čemu sam s davnim iseljenicima pričao.
U pravu su! Oni najbolje mogu dati prosudbu, jer su uspoređivali ono što su po svijetu vidjeli s ovim što vide danas tu.
Slažem se u potpunosti da mi još uvijek živimo u skladu s prirodom, okruženi njenom raznovrsnošću i ljepotama stvorenim po uzoru i potrebi čovjeka.
Ako postoji raj na zemlji onda je on tu , tu pokraj nas. Mi taj raj vidimo i u njemu živimo.
Treba ga samo njegovati i čuvati kako bi čim dulje ostao nepromijenjen.
Izgubimo li ga, nikada ga više nećemo imati, jer nema takvih vrijednosti kojima bi se sva ova ljepota mogla nadoknaditi.
Do slijedećeg susreta zdravi i veseli bili!
Vaš Ljubomir Topić (Mali Mate)
Primjedbe
Objavi komentar