IZA KUĆE JESEN

 
Svako jutro kada ustanem prvo što kroz prozor ugledam je ova slika. To je neposredna okolina oko moje kuće u Krstaticama. Jesen kao godišnje doba nije vrijeme u kojemu uživam. Svakodnevne promjene u prirodi satkane su od prekrasnih boja, pa je cijela okolina ugodna za oko. Zbog tog šarenila boja, možda bih u jeseni uživao isto kao u proljeću i ljetu da nije dosadnih kiša i hladnih vjetrova koje donosi jesensko vrijeme.


Jesen se ne obazire ni na kišu ni na vjetar. Iako je oni nagrđuju, ona uporno, kao neka stara frajla, svakodnevno mijenja svoje šarene "haljine", kako bi na sebe privukla čim veću pažnju.
Instinktivno joj se opirem, ali moram priznati koliko god je dulje gledam i u njoj živim sve sam bliži užitku u darovima i njenoj ljepoti.
Ipak, sumnjam da će me uspjeti "zavesti". Prije nego se potpuno razodjene i ne bude imala više što pokazati, ja ću krenuti put Zagreba.
Ma, što-god ja mislio o jeseni, ona ostaje na tračnicama svog neizmjenjivog prirodnog kretanja ne obazirući se na nikoga, pa ni na mene i moja zapažanja.
Važno je znati da se jesen ne može zaobići ili izbjeći. Zato, ako želite ući u proljeće morate proživjeti jesen i zimu.
Ja to želim i hoću!!

Zdravi i veseli bili!
Vaš Ljubomir Topić (Mali Mate) 


Primjedbe