S OBJE STRANE BIOKOVA

Mnogi koji me poznaju skloni su me kritizirati zbog mog isticanja ljepota mora i svega onoga što je vezano za more, govoreći, šta ti znaš o moru kad nisi rođen uz more.
Da, istina je, nisam rođen ni na otoku niti uz more, ali nisam ni toliko daleko od njega.
I posve sam sigran da puno toga znam o moru čak i više od onih koji su životno vezani za njega.
Slobodno mogu reći da baš zato što sam rođen u zaleđu i neko vrijeme živio na moru, mogu objektivnije ocijeniti obje strane, ako ništa drugo onda ih mogu ravnopravno uspoređivati.

Uočiti ljepotu i prikazati ju na primjeran način je stvar ukusa i sposobnosti rasuđivanja i na kraju imati volje da nešto u tu svrhu učiniš. 
Ja kao Vlaj, tako zovu nas koji smo u zaleđu mora, svoje simpatije prema najznakovitijem dijelu Hrvatskog područja nastojim prezentirati na najbolji mogući način. Želja mi je da tu ljepotu približim svima na sličan način, poput onoga kako se pokazuju i prezentiraju umjetnička djela. 

More je to zaslužilo. Ovo što radim je neka vrsta vraćanja duga moru koje mi je u životu toliko toga lijepog i nezaboravnog darovalo. Zato sam siguran da ćete me razumjeti zašto sve to činim.

Pa evo nešto kao usporedba primorja i njegova zaleđa.
Svega desetak kilometara Zabiokovlje je udaljeno od Makarskog primorja. Razdvojeni su planinom Biokovo. Zahvaljujući tome što je Biokovo probijeno tunelom Sv. Ilija, iz zaleđa Biokova do Makarske i njenog primorja dođe se za desetak minuta. Iako je sve vrlo blizu ipak se sve razlikuje. Čak se najveća razlika osjeti u jesensko vrijeme. 

S morske strane obala je uglavnom prekrivena zimzelenim drvećem pa se boje okoliša ne mijenjaju kroz cijelu godinu. Tako morsku stranu karakteriziraju samo tri boje; plavo more, zelenilo borovine i sivilo vrletnog Biokova.

S druge strane Biokova raslinje je većim dijelom listopadno. Tu rastu jasen, grab, kljen i drijen. Drveće prije nego će ostati bez listova mijenjati će boju sve dok potpuno ne otpadne. Zahvaljujući tome u Zabiokovlju jesen prirodu i okoliš oblači u raznolike boje, pa je to za oko ljepše i ugodnije.
No, najveća razlika se očituje u boji neba. Nebo iznad mora vidimo kao zasićenu plavu boju, dočim u Zagori nebo ima čistu i nježno-azurno plavu boju. Vjerojatno do razlike dolazi zbog isparavanja mora i zbog odbijanja sunčevih zraka od različitih površina.
Svakako, mi iz Zabiokovlja kada idemo na more, više se divimo ljepoti mora nego što se Primorci dive ljepotama Zabiokovlja. 
Nepravedano, jer Zabiokovlje je izuzetno raznolik i lijep krajolik.
Ipak, ja mislim da je to samo ostatak percepcije iz prošlosti. Primorci su od vajkada Zabiokovlje doživljavali, zbog kojekakvih razloga, kao neinteresantno područje. Srećom skraćeni put kroz tunel sve će više i bolje izgrađivati međusobne veze stanovništva s obje strane Biokova, koje prirodno pripadaju istom podneblju.
U zadnjih pet godina stanovnici "vlaškog" djela znatno su napredovali u turističkoj ponudi, prvenstveno izgradnjom boljih prometnica, obnovom starih stambenih objekata, te dogradnjom bazena i objekata za rekreaciju, nudeći turistima sasvim drugačiji oblik ponude i raznovrsniji boravak od onoga na moru. 
Zajedničkim i pametnim osmišljavanjem programa, turističke organizacije s obje strane Biokova mogle bi obogatiti turističku ponudu na način da spoje ponudu boravka na moru s onom u zaleđu Biokova.
Bio bi to posve drugačiji turistički brand koji još nije viđen u svijetu. 
Svi bi od toga imali korist.
Ja se ne mogu opredijeliti gdje se bolje i ljepše osjećam, pa ako je ikako moguće najbolje je držati ravnotežu i uživati na obje strane. 

Do neke druge usporedbe zdravi i veseli bili!
Vaš Ljubomir Topić (Mali Mate)