Zaista ovogodišnja zima i nije zima, pa se čudim onome što se događa s vremenom ili bolje rečeno s klimom. Ali koga briga za vrijeme i klimu. Svi su se brinuli kako će se u ovim praznicima zabaviti i što će i koliko pojesti i popiti. Izgledali smo kao da smo čitavu godinu bili u zatvoru koji je nudio dnevno samo jedan osrednji obrok. A praznici su nudili priliku da sve ispravimo i nadoknadimo.
Danas, eto pogledajte vani kroz prozor. Svuda je posve mirno i tiho, osim u mojem tijelu.
Poslije novogodišnjih blagdana, potpuno nenaviknut na toliku količinu jela i pića, moje tijelo razdiru strašni orkani. Grlo mi sliči na vulkansko grotlo, po želudcu mi plinovi grgljaju kao u loncu gdje se kuhaju divenice, a vrtložne struje u glavi vrte mi ovo pameti čas u jednom čas u drugom smjeru. Dok hodam, da ne bih pao hvatam se rukama za sve što je iznad zemlje. Izgledam kao da sam ovog časa sišao s ringišpila. Jutros kad sam se ustao i pogledao nebo, stvarno sam mislio da me pamet ostavlja.
No, moja draga susjeda, uz suglasnost moje zakonite supruge, cijelo vrijeme skakuće oko mene nudeći me svim i svačim. Ona bi najrađe u mene strpala sve što je ostalo iza blagdana.
- Ma ženo božja, daj me pusti na miru!
- Ne mogu staviti ruku u džep, a kamoli naranču u usta.
Jao meni, hoće li konačno proći ove silne ludorije izazvane gotovo umjetnim i usilnim veseljem u adventu, Božiću i Novoj godini.
Pustite me molim vas da se vratim u svoj svakidašnji mir i nemojte me ni slučajno nuditi niti hranom niti pićem. Zaboravite na vino i rakiju, a naročito na odojak. Odmorio bih želudac i žuč (koju nemam). Kada se rukujemo, pazite molim vas da mi ne tresete ruku, mogle bi mi oči iz glave ispasti.
Ništa mi ne treba osim mira i vremena za povratak u normalan život.
Pardon, možda bih ipak "maznuo" susjedinu sarmicu.
O bože moj samo da mogu podrignuti.
Ženooooo...ma, gdje stoji ta soda bikarbona...... Hahaha.....!!!
Zdravi i veseli bili!
Vaš Ljubomir Topić (Mali Mate)
Danas, eto pogledajte vani kroz prozor. Svuda je posve mirno i tiho, osim u mojem tijelu.
Poslije novogodišnjih blagdana, potpuno nenaviknut na toliku količinu jela i pića, moje tijelo razdiru strašni orkani. Grlo mi sliči na vulkansko grotlo, po želudcu mi plinovi grgljaju kao u loncu gdje se kuhaju divenice, a vrtložne struje u glavi vrte mi ovo pameti čas u jednom čas u drugom smjeru. Dok hodam, da ne bih pao hvatam se rukama za sve što je iznad zemlje. Izgledam kao da sam ovog časa sišao s ringišpila. Jutros kad sam se ustao i pogledao nebo, stvarno sam mislio da me pamet ostavlja.
Iznad Zagreba "pijano" nebo
- Ma ženo božja, daj me pusti na miru!
- Ne mogu staviti ruku u džep, a kamoli naranču u usta.
Jao meni, hoće li konačno proći ove silne ludorije izazvane gotovo umjetnim i usilnim veseljem u adventu, Božiću i Novoj godini.
Pustite me molim vas da se vratim u svoj svakidašnji mir i nemojte me ni slučajno nuditi niti hranom niti pićem. Zaboravite na vino i rakiju, a naročito na odojak. Odmorio bih želudac i žuč (koju nemam). Kada se rukujemo, pazite molim vas da mi ne tresete ruku, mogle bi mi oči iz glave ispasti.
Ništa mi ne treba osim mira i vremena za povratak u normalan život.
Pardon, možda bih ipak "maznuo" susjedinu sarmicu.
O bože moj samo da mogu podrignuti.
Ženooooo...ma, gdje stoji ta soda bikarbona...... Hahaha.....!!!
Zdravi i veseli bili!
Vaš Ljubomir Topić (Mali Mate)
Primjedbe
Objavi komentar