Niste znali ? Evo ukratko.
Za vrijeme turske vladavine, današnje Krstatice, Župa Biokovska, Biokovsko Selo i Slivno, bili su zajedno u jednoj velikoj župi koja se zvala Vrdol sa sjedištem u današnjoj Župi.
Vrdol je egzistirao sve do 1733. godine kada je makarski biskup Blažeković kapelaniju Gornje i Donje Slivno odvojio od Župe Biokovske.
Četrnaest godina kasnije tj 1747.godine, Donje Slivno postaje pravna župa, a Gornje Slivno (Krstatice) kapelanija i to Župe Biokovske, što je značilo da su Krstatice bile podčinjene vjerski i svjetovno Župi. Tek 24. lipnja 1834. godine, 87 godina kasnije, biskupski vikar u Makarskoj Antun Kačić, u pastirskom pohodu uređuje odnose između Gornjeg Slivna i Župe. Gornje Slivno, odnosno Krstatice prestaju biti kapelanija Župe Biokovske. Moglo bi se reći, da od toga datuma, ime Krstatice po prvi puta ulazi u službeno ime naselja i vjerske župe.
Ako netko u to ne vjeruje, dokaz je, da i u današnje vrijeme, u svakidašnjem govoru, kažemo Donje Slivno, umjesto samo Slivno. Znači da je nekada postojalo i Gornje Slivno. Sam atribut "Donje", ako nema "Gornje", ne bi imao smisla. Eto, sada znademo nešto više.
Odlaskom Turaka došli su Mlečani (1718 – 1806), koji u pripojene dalmatinske krajeve uvode administrativni red i zakone kakvi su vladali u organiziranom društvu.
Kao prvo izrađuju se Zemljišnici, a zbog poreza i Popisi stanovništva. To su bili jedini pisani dokumenti u kojima je bilo moguće pronaći imena i prezimena stanovništva.
Godina 1744. važna je zato jer je u njoj po prvi put popisano krstačko pučanstvo. Popisnim pravilima obuhvaćeno je samo popisivanje obiteljskih zajednica i ukupan broj članova koji su živjeli u njoj. Jedino je glava obitelji upisana punim imenom i prezimenom.
Rezultati popisa govore da je te godine bilo ukupno 23 obitelji, iako po drugim popisima, kojega su iste godine radili svećenici, govori se o 29 obitelji sa 185 žitelja. Pretpostavka je da su se druge obitelji u vrijeme popisa nalazile u zbjegovima ili nisu zatečene na mjestu življenja. Evo prvog popisa:
Ivanović Marko, Mijo, Filip, Ante i Stipe kao glave obitelji s ukupno 24 člana.
Vuletić Mate i Grgo s 13 članova,
Zečević Mate, Jakov i Šimun s 15 članova,
Gudeljić Marko, Karlo, Andrija i Ante s 18 članova,
Pavičić Mate i Petar s 10 članova,
Budalić Ivan i Blaž s 12 članova,
Jurić Nikola s 3 člana
Opapčević Jakov s 5 članova
Lišnjić Ivan s 5 članova,
Varilović ... s 2 člana i
Lizatović Jerko s 14 članova.
U arhivima ovaj popis vodi se kao popis obitelji Krstačana koji su se, navodno, zatekli na području Slivna. Na ovaj podatak izražavam sumnju pa smatram da je došlo do greške. Naime, popisivači su bili Talijani, osobe koje nisu znale naš jezik, a vjerojatno niti granice između pojedinih naselja, pa u takvim okolnostima lako da su napravili omašku i izostavili riječ „gornje“, što je u konačnici dovelo do pogreške.
U popisu se uočava da neke obitelji nose prezimena različita od današnjih prezimena, što upućuje da su se tokom vremena ista i mijenjala. Tako su Zečevići postali Zec, a Gudeljići Gudelj, no nema tumačenja tko su i gdje su završili Jurići, Varilovići i Opapčevići.
A koliko će nas biti upisano u travnju 2011. godine i da li će nas biti manje nego 1744. godine, otkrit će nam ovogodišnji popis stanovništva.
Eto, toliko o davnini. Nadam se da će posjetiocima bloga ovi podaci biti od koristi, a onima čiji se korijeni vežu uz Krstatice mali podsjetnik na povijest.
Držimo se one narodne; "Tko ne poznaje svoju prošlost ne može graditi svoju budućnost".
U idućem natpisu bit će riječ o plemenima i prezimenima.
Do tada zdravi i veseli bili, vaš Mali Mate.
Podatke koristio iz knjige: fra V. Vrčić, Plemena Imotske Krajine.
Primjedbe
Objavi komentar