SLOMLJENA KRILA

 

U prvoj polovici davne 1991. godine nad prostorom nekadašnje države Jugoslavije nadvijala se opasna nevolja. Stvoren je ogroman pritisak i prijetnja od strane Jugoslavenske narodne armije (JNA), kako će oružano intervenirati u bilo kojoj saveznoj republici, ako bi se odcijepila od matične države. 

Nije se dugo čekalo da JNA to dokaže i oružano se sukobi s Teritorijalnom obranom Slovenije. Oružjem, na najgrublji način dala je uvjerljiv dokaz kako se ne šali i kako je prošlo vrijeme "bratstva i jedinstva". 

U takvoj nepodnošljivoj i neravnopravnoj situaciji svaki normalan pojedinac nastojao je pronaći mogućnost i način kako se s nekim udružiti i zajedničkim se snagama usprotiviti prijetećem zlu. Tako je u jednoj „ludoj“ glavi rođena ideja koja je za ondašnje vrijeme graničila s fantazijom.  

Sami znadete kako svatko može biti beskrajno lud izmišljajući razne ludorije, ali naći još dvoje istomišljenika, koji bi slijedili te ludosti, e to je već teže. Ja sam imao sreću da moja "luda" zamisao nastala u svibnju 1991. godine, pet mjeseci kasnije, bude i ostvarena. 

Ukratko, evo o čemu se radilo: Došao sam na ideju kako bi bilo dobro stupiti u kontakt s nekoliko meni poznatih vojnih pilota, Hrvata, nagovoriti ih da napuste JNA i pređu u Zbor narodne garde (ZNG). Pun pogodak bio bi doći sa zrakoplovom ili helikopterom.

Dobro razrađenu ideju, povjerio sam svojoj poznanici Ljerki Perešin, a ona oduševljena idejom prenijela je suprugu Rudolfu, pilotu jugo vojske, koji bez imalo kalkulacija obećava napustiti JNA s borbenim zrakoplovom, čim se ukaže prilika.

U cijeloj akciji najteže je bilo pronaći aerodrom i državu koja bi bila spremna prihvatiti pilota i njegov zrakoplov. Hrvatski, slovenski i aerodromi u ostalim republikama još uvijek su bili pod kontrolom JNA i na njih se nije moglo računati i spustiti borbeni zrakoplov. Na koncu ispostavilo se kako je aerodrom Klagenfurt u Austriji najpogodniji, pa je 25.10.1991. godine Rudolf Perešin aterirao sa svojim zrakoplovom na austrijski aerodrom. 

Povodom tog događaja među hrvatskim stanovništvom zavladala je neviđena radost i veselje prožeto inatom i nasladom. Jedan novinar tada je napisao; - više se pisalo o Hrvatskoj povodom Perešinovog preleta u Austriju, nego sve što je do tada učinjeno. Bila je to zaista velika vijest kojom se svijetu dalo do znanja da se u Hrvatskoj nešto značajno događa.

Kroz proteklo vrijeme napisano je stotine članaka o preletu, ali nikada se nije spominjalo na koji način je akcija organizirana i tko je u njoj učestvovao.

                                                         

Ljubomir Topić ispred Perešinovog zrakoplova

 

Pa evo. Cijela akcija organizirana je i izvedena u najvećoj tajnosti. Bila je potpuno "privatizirana" i za nju nisu znali niti sigurnosne službe niti drugi organi hrvatske države. U njenu organizaciju i realizaciju bile su uključene samo tri osobe. Ljubomir Topić kao idejni začetnik i glavni organizator, Ljerka Perešin koja je zamisao prenijela suprugu i pilot Perešin koji je bio neposredni izvršilac.

U prošlih dvadeset osam godina u čast preleta održan je znatan broj proslava i priredbi, a naročito poslije pogibije Perešina u vojno-redarstvenoj akciji „Bljesak“.

Osvrćući se na proslave i spomene, koje sam do sada vidio, ne treba se o njima puno govoriti, naprosto zato što ih ne znamo ili ih loše organiziramo. Najbolji primjer loše održane ceremonije je nedavna, koja je organizirana u povodu povrata zrakoplova iz Austrije i njegovo postavljanje na travnjaku ispred Ministarstva obrane RH, (MORH). Cijela priredba bila je organizirana tako da se davao veći značaj zrakoplovu i ljudima koji su ga fizički prevezli iz Austrije nego davnoj akciji i njenim akterima.

Jedna od zamjerki je i ta što je ceremonija održana na dan koji nema nikakve veze niti s Perešinom niti s podvigom. Odaje li se priznanje pilotu Perešinu i ekipi koja je to realizirala, onda bi se taj čin trebao održati na jedan od dva datuma koja se vežu za pokojnog Perešina. To je dan njegove pogibije ili 25.10. kada je spustio svoj zrakoplov na pistu austrijske zračne luke.
No, o tome se nije vodilo računa? Postavljanje zrakoplova poslužilo je jednoj političkoj stranci kao obični reklamni materijal kako bi na izborima za Europski parlament prikupili glasove.
Tako je herojska akcija Rudolfa Perešina pretvorena u najobičniju izbornu lakrdiju.
Dakako, ne treba govoriti niti o uzvanicima koji su stajali na bini iza ministrovih leđa. Izuzmu li se umirovljeni piloti, Perešinovi kolege, desetak ostalih uzvanika nisu imali ama baš nikakve veze niti sa zrakoplovom niti s pilotom Perešinom. Po običaju na svečanosti nije bio prisutan još uvijek živući idejni začetnik i organizator preleta, Ljubomir Topić.

Ministarstvo obrane, kao organizator prigodne priredbe, iz nepoznatih razloga, Topića nije pozvalo na priredbu, pa je tako na najsramotniji način omalovažen  njegov doprinos u cijeloj akciji.
Zanemarivanje ljudi i njihovih djela, kojima su na pošten način dali svoj doprinos u stvaranju slobodne Hrvatske, primjer je kako se na providan i primitivan način "lome krila" istinskim domoljubima.

I na kraju ne treba se čuditi što se  vlast i društvo tako ponašanju. To je uobičajeni stil nas Hrvata! 

Poznato je, ako pojedinac učini djelo od važnosti za cijelu zajednicu, njegove zasluge i uspjeh besramno prisvoji jedna određena skupina, no ta ista skupina neće preuzeti odgovornost za promašaje pojedinca iz te skupine. Njegovu će krivnju, ma kolika god ona bila, umanjiti na način što će je prebaci na cijelu zajednicu i tako pojedinca osloboditi odgovornosti.

Moj narode! Tako vrijeme neumitno teče, godine se gomilaju, nižu se proslave i ceremonije, a ljudi i njihova dobra djela guraju se na rub zaborava. No, treba imati na umu da istina ostaje vječna i nema tako velike sile koja će je izbrisati.

Zdravi i veseli bili 

Vaš Ljubomir Topić (Mali Mate)