PUT DO SUNCA

Ako budem živ, ove ljetne dane posvetiti ću više nego inače svom unuku Ivoru. Sedamnaest mu je godina i nikada ga nisam zamarao staračkim “ludorijama”, no lagano ulazi u ozbiljniju dob u kojoj mora skupljati saznanja i učiti o životu i odnosima među ljudima.
To je momak generacije u kojoj su u odgoju potpuno zanemarene stare klasične vrijednosti.
Djeca, ne razmišljaju o budućnosti, nemaju uvida niti ih tko uči što ih čeka u pravom životu. To je generacija koja će doživjeti pravi slom onog klasičnog i ustaljenog reda. Imam dojam da se njegova i ne samo njegova generacija oduševljava nečim potpuno nestvarnim i gotovo nemoguće dohvatljivim. Najgore će se osjećati kad budu sve svoje tuge i veselja morali dijeliti s nekim negdje daleko od svoje domovine i obitelji u kojoj su se rodili. Čim prije to shvate tim će se prije priviknuti na ono što ih čeka. 

 

 

Tko ih u tome najviše može poučiti i dati savjet? Svakako to smo mi stariji i iskusniji, koji s obje noge čvrsto stoje na zemlji.

Roditelji cijele dane rade i naprosto nemaju vremena za djecu. Škola u kojoj provedu pola života posve je neka druga priča. Programi škole postavljeni si tako da djeca uče puno i naporno, ali malo toga i za život korisnog,  pa na kraju ništa ne znaju.

Znam, pred njim je cijeli život, znam i da je najbolja škola ona koju će sam proći, ali vremena su čudna. Nužno je i potrebno tako mlade osobe usmjeravati u pravcu praktičnog života, jer život koji će živjeti nije ono što ih sada uče niti ono što oni misle da je. Život je nemilosrdan i vrlo težak.

Krstatice, oaza mira i tišine, najpogodnije su mjesto našeg druženja. On voli u njih dolaziti, a mene rado prati na izletima po obližnjim brdima, pa eto prilike.
Poći ćemo na Počivala i Lukovac, u Vitrenik i na Jazbinu, Gradinu, Brus i Košćurinovicu, gdje su naši preci teško radili, otimali od prirode i često pri tome bili gladni. Ipak su bili puno sretniji i zadovoljniji od onih koji se nisu toliko mučili.
Njihovim tragovima prošetati ćemo i dakako, usput ispričati pokoju priču iz vremena u kojima je odnos među ljudima bio važniji od svega, o vremenima u kojima se silno poštivalo obitelj i rodbinske veze, cijenilo kumstvo, čuvala ljubav i drugarstvo. Pričati ću mu o vremenima u kojima se izuzetno cijenilo ljudsko umijeće i rad, a iznad svega poštenje. 

Pokazati ću mu“put do sunca”i otvoriti vidike, koji u životu imaju beskrajnu vrijednost.
Pozivam i sve vas da svoja iskustva i saznanja o teškoćama u životu prenosite na mlado pokoljenje. 
Oni žive u vremenu punom lažnih i iskrivljenih obećanja. Svojom mladošću i naivnošću  neće uočiti opasnosti, koje su pomno zapakirane u celofanu. Ako ne budu upozoreni biti će posve izgubljeni i dezorijentirani. 
Oslobodite ih od straha čineći sve kako bi vam se bez bojazni povjerili. Kad izlože svoje probleme budite s njima strpljivi i pružite im priliku da ih uz vašu pomoć i nadzor rješavaju.
Nitko vam ne može pokloniti tako beskrajno pošteno, milo i razdragano svoje osjećaje kao dijete. 
Ne oslanjajte se na nikoga, niti državu, ni školu niti crkvu, s mišlju da će ih oni postaviti na ispravan put. To je iluzija. Sve se dešava i rješava u obitelji. Zato, prihvatite se posla i ma kako god da su nestašni, budite im štap na kojega se slobodno mogu osloniti. Tako ćete ih zadržati blizu sebe i na kraju pomoći im da postanu radišni i pošteni ljudi. U protivnom ćemo ih izgubiti.

Pozdrav svim Krstačanima. 

Budite zdravi i veseli!

Vaš Ljubomir Topić (Mali Mate)