Prije nekog vremena, točnije poslije mog napisa na temu o izloženom avionu pilota Rudolfa Perešina, javila mi se jedna čitateljica pod imenom Tatjana. Vrlo opširno pismo uputila mi je preko pošte (čudno), a ne preko mjesta za komentiranje na ovome blogu. Imam predosjećaj kako se pod imenom "Tatjana" skriva neka meni poznata osoba, muškog spola, samo što se neće ili ne smije očitovati tko je i što je. U pismu su iznesene mnoge klevete i laži o meni, mojem porijeklu i mojem doprinosu u Domovinskom ratu.
Pismo je napisano previše opširno i neprimjerenim riječima, pa ga nije pogodno niti prepričati niti objaviti. Tatjanu molim da se javi na blog, na zato određeno mjesto (komentari), radi sučeljavanja i iznošenja istine. Ako se ne javiš, onda si me potpuno uvjerila u "istinitost" svega što si u svom pismu napisala.
I evo moga odgovora.
Kako vidiš on je javan! Sve što si napisala nema veze s istinom. Uvijek sam se ponosio svojim djelima i djelima svojih predaka, jer od prošlosti nitko ne može pobjeći, pa ni ja. Sve više uviđam svoju pogrešku što sam skoro 30 godina šutio o svom djelovanju u Domovinskom ratu. Mogao sam biti tiho poput svih onih koji su se davno prikopčali na sisu majke Hrvatske, sisajući je do iznemoglosti, ali nisam.
Trebaš znati ti i svi oko mene da sam ja dragovoljac Domovinskog rata. Dragovoljac....upamti što sam ja....!!! Mene nitko nije mobilizirao. U rat sam otišao svjesno i svojom voljom.
Odlazak u rat nije isto što otići na svadbu gdje se uz dobro jelo i piće veseli životu. U rat se ide boriti i braniti svoje ideale i svoju domovinu gdje se vrlo lako ostaje bez vlastitog života. Još ako to napraviš dragovoljno, onda taj čin vrijedi puno više.
Istina je da sam bio dobro prihvaćen kada sam se dragovoljno javio i stavio sebe, svoje znanje i vještine na raspolaganje Ministarstvu obrane republike Hrvatske (MORH-u).
Ljutilo me je jedino što se moja podobnost i odanost Hrvatskoj cijenila na osnovici podataka koji su prikupljeni od osobe koja nije imala ama baš nikakva saznanja o meni i mom djelovanju. Moj susjed kao povjerljiva osoba sistema 20 godina mlađi je od mene. Kada sam ja napustio rodno mjesto bilo mi je tek devet godina, a on se rodio deset godina kasnije mog odlaska. Što je on mogao znati o meni i mojem životu!
Ljutilo me je jedino što se moja podobnost i odanost Hrvatskoj cijenila na osnovici podataka koji su prikupljeni od osobe koja nije imala ama baš nikakva saznanja o meni i mom djelovanju. Moj susjed kao povjerljiva osoba sistema 20 godina mlađi je od mene. Kada sam ja napustio rodno mjesto bilo mi je tek devet godina, a on se rodio deset godina kasnije mog odlaska. Što je on mogao znati o meni i mojem životu!
U ostalom zapitajte se jedno; postoji li na svijetu država koja provjerava nekoga tko dragovoljno ide u rat braniti tu istu državu?
Moj boravak u MORH-u i Hrvatskoj vojsci (HV) za mene su bila neponovljiva vremena. Ni lijepa ni ružna, niti laka niti teška. Bila su to vremena koja su doživjeli samo sretni i bogom odabrani. Drugi će na njih morati čekati i čekati, možda i vjekovima. Ja sam imao sreću. Bila mi je čast braniti svoju domovinu!! Toliko o tome.
Kažeš mi da sam lopov i prevarant. Tu je moja fotografija koja me vjerno prikazuje. Usporedi je s fotografijom svoga oca pa reci vidiš li neku razliku. Kažu da se i po fotografiji može prepoznati karakter čovjeka.
Prava je šteta da ova današnja politička garnitura nije iskoristila moj smisao za lopovluk, krivokletstvo za invaliditet u HV, pa čin i ostale osobine koje krase okorjele lopove i prevarante. Rekli bi tvoji stariji; pa nije se ni čuditi što je takav lopov. Imao je od koga naučiti. I stariji su mu bili takvi, ako ne i gori. Toliko i o tome.
E, moja Tatjana, da nije bilo krstačkih pokvarenjaka i ljudi poput tebe i mog susjeda gdje bi mi bio kraj.
Savjetovao bih ti samo jedno; ako imaš podmladak nemoj ga slučajno odgojiti drugačije nego upravo onako kakva si sama. Svakom društvu pa i našem biti će potrebni krivokletnici i podobni kao što si ti.
I još nešto trebala bi znati o meni.
Za tebe će biti veliko iznenađenje kada ti kažem da od Hrvatske države nisam uzeo ništa. Odrekao sam se mirovine iz Domovinskog rata, plaćenog invaliditeta i svega drugog što pripada dragovoljcima iz Domovinskog rata!
Biti će ti čudno zašto sam takav? Jednostavan je odgovor. Odgojen sam da volim svoju zemlju i da ju štitim kada bude ugrožena. To je osnovna dužnost svih građana pa tako i mene. Čudno, zar ne, za jednog pokvarenjaka!!!
Za takav odnos prema domovini nitko ne bi trebao biti plaćen. To je moralna i praktična obveza, a ne zanimanje i zarada! To ti je moj odgovor!!!
Zato, smiri se i ne laprdaj Tatjana, ili ma tko god stajao iza ovoga imena.
Nije potrebno napadati i psovati nikoga pa ni mene. No, ako baš hoćeš pravu diskusiju o bilo kojoj temi, onda postani hrabra barem onoliko koliko sam ja bio kada sam pošao u rat.
Stisni guzicu i onu rupu pored nje i napiši svoje ime i prezime. Možda ćemo se onda bolje razumjeti....
Do idućeg štiva zdravi i veseli bili, pa i ti Tatjana!
Vaš Ljubomir Topić (Mali Mate)
Kažeš mi da sam lopov i prevarant. Tu je moja fotografija koja me vjerno prikazuje. Usporedi je s fotografijom svoga oca pa reci vidiš li neku razliku. Kažu da se i po fotografiji može prepoznati karakter čovjeka.
Prava je šteta da ova današnja politička garnitura nije iskoristila moj smisao za lopovluk, krivokletstvo za invaliditet u HV, pa čin i ostale osobine koje krase okorjele lopove i prevarante. Rekli bi tvoji stariji; pa nije se ni čuditi što je takav lopov. Imao je od koga naučiti. I stariji su mu bili takvi, ako ne i gori. Toliko i o tome.
E, moja Tatjana, da nije bilo krstačkih pokvarenjaka i ljudi poput tebe i mog susjeda gdje bi mi bio kraj.
Savjetovao bih ti samo jedno; ako imaš podmladak nemoj ga slučajno odgojiti drugačije nego upravo onako kakva si sama. Svakom društvu pa i našem biti će potrebni krivokletnici i podobni kao što si ti.
I još nešto trebala bi znati o meni.
Za tebe će biti veliko iznenađenje kada ti kažem da od Hrvatske države nisam uzeo ništa. Odrekao sam se mirovine iz Domovinskog rata, plaćenog invaliditeta i svega drugog što pripada dragovoljcima iz Domovinskog rata!
Biti će ti čudno zašto sam takav? Jednostavan je odgovor. Odgojen sam da volim svoju zemlju i da ju štitim kada bude ugrožena. To je osnovna dužnost svih građana pa tako i mene. Čudno, zar ne, za jednog pokvarenjaka!!!
Za takav odnos prema domovini nitko ne bi trebao biti plaćen. To je moralna i praktična obveza, a ne zanimanje i zarada! To ti je moj odgovor!!!
Zato, smiri se i ne laprdaj Tatjana, ili ma tko god stajao iza ovoga imena.
Nije potrebno napadati i psovati nikoga pa ni mene. No, ako baš hoćeš pravu diskusiju o bilo kojoj temi, onda postani hrabra barem onoliko koliko sam ja bio kada sam pošao u rat.
Stisni guzicu i onu rupu pored nje i napiši svoje ime i prezime. Možda ćemo se onda bolje razumjeti....
Do idućeg štiva zdravi i veseli bili, pa i ti Tatjana!
Vaš Ljubomir Topić (Mali Mate)
Primjedbe
Objavi komentar