LjUBAVNICI

 

Vruće je i znam da su vam po ovakvoj vrućini uskraćeni svi užitci pa i oni najljepši. No, evo jedne uvijek aktualne teme. Predlažem da u hladovini uz osvježavajuće piće, zajedno zavirimo u intimu dvoje ozbiljnih ljudi, koji su dugi niz godina uživali u izuzetnoj ljubavnoj vezi.
Kad pročitate priču, ako vam se dopadne, probajte donijeti sud o svemu pa i o akterima priče.
Razumije se da nije baš zahvalno pisati o tuđoj intimi, ali tu se ionako ništa više ne može promijeniti.
U ostalom evo priče!
Upoznali su se prije dvadesetak godina na otvorenju slastičarnice zajedničkog prijatelja.
Dok je u tijesnom prostoru Ratko tražio mjesto da u miru pojede svoju kremšnitu osjetio je iza sebe kako se još netko gura kako bi se smjestio u kut koji je on već bio zauzeo.
Bila je to ona, Maja, tada tridesetogodišnja žena, udana, majka dvoje malodobne djece, ekonomistica.
Mali prostor s puno gostiju, htjeli ili ne, stvori gotovo intimnu blizinu u kojoj je malo tko mogao zakloniti ono što s tanjura jede.
- Ljubitelj ste kremšnita? Bilo je prvo što je čuo od osobe koja je bila tik uz njega.
- Da, volim kremšnite, uostalom ljubitelj sam kolača!
- A ja sam ljubiteljica samo kremšnita. Često s obitelji skoknem u Samobor na poznate samoborske kremšnite.
- E, kad je tako, mogli bi ste i mene pozvati na kremšnite, našalio se Ratko!
Nakon desetak minuta ćaskanja pao je dogovor da se za par dana nađu u Samoboru na kolačima. I tako je počelo.
Da, tako je počela i dvadeset godina trajala jedna od najljepši ljubavnih idila za koje sam znao.

 

Maja je bila zgodna i robusna žena, puna samopouzdanja. Imala je za sve, pa i za ljubavnu vezu jasno i iskristalizirano mišljenje. Kada je govorila o svom zakonitom suprugu, muzičaru, nikada ga nije omalovažavala ili dovodila u vezu sa svojim ljubavnim izletima, dapače, o njemu je govorila kao o čovjeku koji ima puno razumijevanja.
U vezu s Ratkom ulagala je sve što je mogla, čak i onda kada bi veza skrenula malo u zločeste vode, ona je bila ta koja ju je pomlađivala i vraćala u podnošljivo stanje. Maja je bila inicijator svega. Ona je vezi davala smisao, ljepotu i dinamiku.
Njene emocije uvijek su bile na vrhuncu mogućeg, gotovo se ponašala kao šiparica, a ne kao odrasla žena.
A Ratko? Mali medo, zgodan i veseo čovjek. Oženjen, dvoje već odrasle djece, inženjer, od Maje stariji 15 godina. Cijeli život pa i ovu vezu doživljavao je ležerno i pomalo nezainteresirano. Stjecao se dojam da ga ništa ne zanima, ali se zato znao pravilno postaviti u sve životne situacije i dati na njih odgovor, pa tako i o ovoj vezi.
Maja je istinski uživala u Ratku i njegovoj ležernosti s jedne i prirodno skrivenom temperamentu s druge strane.
I tako dvadesetak godina ljubakanja brzo je prošlo. Oboje su bili zadovoljni i niti jedno nije imalo potrebu vezu raskidati. Svoje brakove držali su podalje, pa je veza mogla trajati sve dok su imali želju jedno za drugim.

Tko zna do kada bi veza trajala, da Ratko nije slučajno zatekao Maju kako u njihovoj “slastičarni, u društvu mlađeg muškarca, uživa u kremšnitama. Uočio je da se Maja i njemu nepoznati čovjek ponašaju u dlaku isto onako kako su se ponašali njih dvoje kada su se prvi put sastali.
Ratko se probao sakriti kako ga Maja ne bi opazila, ali vižljasti Majin pogled bio je brži. Kada ga je zgledala nije se libila dignuti od stola, Ratka pozvati i upoznati ga s novim prijateljem. Umjesto da je Maja imala problema u snalaženju desilo se suprotno. Ratko je bio taj koji je osjetio nelagodu i sram što je Maju zatekao u društvu, pa se na brzinu pozdravio i izjurio iz slastičarne neobavljenog posla.
Prošlo je desetak dana i Maja se javila Ratku. Kao i uvijek bila je inicijator sastanka, ali ovoga puta ne na kolačima u Samoboru. Otvoreno i bez imalo sustezanja Ratku je priznala kako ima novog prijatelja, te da je nakon dvadeset godina njihovoj vezi došao kraj.
Po prvi puta Ratko nije bio ravnodušan na ono što se između njega i Maje dešava, no razum mu je nalagao da ostane dostojanstven do kraja.
Kada se sretnu uljudno se pozdrave i nastave svatko svojim putem. Ona s mlađahnim prijateljem gazi uhodanim stazama, istim onima kakvim je kroz dvadesetak godina hodala s Ratkom, a on odbačen i ostavljen izgubio je svaku želju da promijeni nastalo stanje.
Razgovarao sam s Ratkom i ne mogu se odlučiti u kakvu je duševnom stanju. Ne znam da li je žalostan, nesretan, možda ljubomoran ili sve zajedno, ali se ponaša jako slično onome kako se ponaša čovjek kojega je prevarila zakonita supruga.
Taj mali ležerni i nonšalantni "medo" i nije baš tako nezainteresiran za situaciju u koju ga je postavila ljubavnica. Više mi sliči na bombu koja može svakog časa eksplodirati, nego na nekoga komu je baš sve svejedno!

Do idućeg štiva zdravi i veseli bili.
Vaš Ljubomir Topić (Mali Mate)