Nitko od vas nije napisao niti jednu riječ kritike niti hvale ili dao barem jedan razlog što je tome tako. Razumljivo bi bilo da se tako ponašaju "vanjski" posjetioci, ali što je s vama koji ste na bilo koji način vezani za Krstatice? Blog uglavnom obrađuje teme vezane za stanovnike mjesta i konačno nastao je zbog vas. Zašto ste onda posustali?
Nije mi žao što su s bloga otišli nestrpljivi i nezasitni, zajedno s onima koji se nisu mogli snaći. Također nije mi žao ni onih koji su nestali jer su imali velika očekivanja, pa i onih koji su umislili da im vlastiti intelekt ne može zadovoljiti priče o običnim ljudima. Mogao sam blog ugasiti i sve izbrisati, ali nisam. Ostavio sam ga drugima koji se žele družiti ili jednostavno onima koji žele nešto saznati.
A što se mene tiče nije mi stalo do druženja. Ja sam se na drugovao sa svim onim što jedan čovjek može doživjeti. Nemam potrebe za virtualnim prijateljima i poznanicima. Imam svoje društvo u stvarnom životu i nije mi nužno imati ovo drugo.
No, lagao bih kad bi rekao da me nisu privukle društvene mreže na kojima sam stekao zavidan broj onih drugih, virtualnih poznanika. Istina, kontakt s virtualnima je posve drugačiji. Njih ne možeš dotaknuti, zagrliti, pogledati u oči i upitati za zdravlje i sve ono drugo što pruža izravni kontakt.
Blog sam postavio davno s dobrom namjerom kako Krstatice ne bi pale u zaborav. Gotovo sam siguran da niti jedno naselje tipa Krstatica nema toliki broj natpisa (postova) koji su ih opisali od davne prošlosti do danas.
Nije mi žao što sam u pisanje i fotografije uložio toliko truda. Preko njih sam u nekima od vas našao zaista dobru i iskrenu publiku, prijatelje, čak i simpatije. S vama mi je bilo lijepo i volio bih da još dugo tako ostane.
Znajući da u stvarnom životu vlada jedno očigledno siromaštvo druženja, čudim se zašto smo onda naše odnose razvodnili do neprepoznatljivosti.
Nismo li odlazeći s bloga, upravo svojom voljom, postali još siromašniji, jer smo se odrekli jednog prijatelja i njegovog štiva. Odričući se virtualnog prijatelja isto je kao da smo ga se odrekli u stvarnosti.
Zato, zaigrajmo ponovno naše kolo koje smo igrali prije dvije ili tri godine. Biti će nam bolje nego da čamimo u vlastitoj samoći i otuđenosti.
Ako mislite da od mene ne možete putem bloga dobiti ništa novo, lijepo ili interesantno, onda mi slobodno to recite.
Imam znanja i mogućnosti za korekciju i prilagodbu prema onome što bi vi željeli, ali ako šutite i ne napišete vaše mišljenje onda je to najgora solucija iz koje nitko od nas neće izvući korist. Eto za sada toliko. Javite se!
Zdravi i veseli bili
Vaš Ljubomir Topić (Mali Mate)
Blog sam postavio davno s dobrom namjerom kako Krstatice ne bi pale u zaborav. Gotovo sam siguran da niti jedno naselje tipa Krstatica nema toliki broj natpisa (postova) koji su ih opisali od davne prošlosti do danas.
Nije mi žao što sam u pisanje i fotografije uložio toliko truda. Preko njih sam u nekima od vas našao zaista dobru i iskrenu publiku, prijatelje, čak i simpatije. S vama mi je bilo lijepo i volio bih da još dugo tako ostane.
Znajući da u stvarnom životu vlada jedno očigledno siromaštvo druženja, čudim se zašto smo onda naše odnose razvodnili do neprepoznatljivosti.
Nismo li odlazeći s bloga, upravo svojom voljom, postali još siromašniji, jer smo se odrekli jednog prijatelja i njegovog štiva. Odričući se virtualnog prijatelja isto je kao da smo ga se odrekli u stvarnosti.
Zato, zaigrajmo ponovno naše kolo koje smo igrali prije dvije ili tri godine. Biti će nam bolje nego da čamimo u vlastitoj samoći i otuđenosti.
Ako mislite da od mene ne možete putem bloga dobiti ništa novo, lijepo ili interesantno, onda mi slobodno to recite.
Imam znanja i mogućnosti za korekciju i prilagodbu prema onome što bi vi željeli, ali ako šutite i ne napišete vaše mišljenje onda je to najgora solucija iz koje nitko od nas neće izvući korist. Eto za sada toliko. Javite se!
Zdravi i veseli bili
Vaš Ljubomir Topić (Mali Mate)
Primjedbe
Objavi komentar