PRVI IZBORI

 

"Eto je kako je. Ja sam glasala za moga Iku". Bile su riječi jedne starije žene, koje je izgovorila na prvim izborima poslije Drugog svjetskog rata. Ikara je bio samo čuvar, jedne od devet biračkih kutija - žara koje su bile postavljene u jednom razredu osnovne  škole.

Nepismeni i politički neobrazovani seljaci nisu se razumjeli u stranke, partije i politiku. Glasovali su uglavnom na osnovu simpatija koje su gajili prema čuvarima glasačkih kutija – žara, a ne za stranku ili partiju čiju su glasačku kutiju te osobe "čuvale".

Na prvim izborima poslije Drugog svjetskog rata u Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji, tako se država do izbora zvala, umjesto glasačkih listića, glasovalo se s gumenim kuglicama. 
Birači su od komisije dobivenu kuglicu ubacivanjem u po volji izabranu žaru tako davali svoj glas odabranoj stranci ili pojedincu. Pošto je bilo više od 80% onih koji nisu znali čitati, a i o politici i strankama gotovo da nisu znali ništa, onda im je jedini putokaz za koga bi glasovali bio čuvar žare tj biračke kutije.

Svaku žaru "čuvao" je po jedan čovjek kojega je glasačka komisija unaprijed odredila.

Tito je saveznicima obećao da će provesti demokratske izbore. Oni su naoko tako i izgledali, no Izborne komisije su ipak malim ali značajnim dosjetkama utjecale na rezultate. Nova vlast dobila je oko 91% glasova, iako raspoloženje u narodu nije bilo takvo.

U čemu je bila kvaka ?

Izborna Komisija, znajući da je većina naroda bila nepismena i da su bili politički neuki, kod žara - izbornih kutija onih koji su “morali” pobijediti, postavila je osobe koji su u narodu bile popularne i simpatične. Suprotno tome, na žarama koje su “morale” izgubiti postavili su manje popularne i manje simpatične čuvare, pa tako kod ogromnog dijela birača odredili pravac u kojemu će  otići njihovi glasovi.

Način glasovanja također je utjecao na broj glasova pobjednika. On se odvijao tako što je glasač dobio jednu gumenu kuglicu koju je trebao spustiti u po volji određenu žaru, s tim da je u svaku žaru trebao uvući stisnutu ruku, radi toga da se ne bi, navodno, znalo za koga je glasovao. Po završetku glasovanja glasač je ispruženih prstiju pokazao komisiji da je kuglicu ispustio u jednu od kutija.

U unutrašnjosti žare iznad gumenih kuglica, kojima se već glasovalo, bila je  postavljena jedna pregrada koja je fizički sprečavala glasača da uvlačenjem ruke dotakne dno kutije ili kuglice. Pregrada je davala sigurnost da niti glasači niti komisija nisu mogli doći do utrošenih kuglica dok se žaru ne bi otvorilo. No, ta pregrada imala je i skriveni značaj i ulogu u rezultatima glasovanja. Naime, ako bi se gumena kuglica nepažljivo ispustila, čuo bi se udarac kuglice o pregradu pa je čuvar žare mogao po tom zvuku odrediti da li je glasač dao svoj glas baš onome čiju je kutiju on čuvao.

Čuvar žare bio je vrlo blizu nje da je i uz najpreciznije ispuštanje kuglice mogao čuti da li je glasač ispustio kuglicu baš u njegovu žaru.

Svakako, agitacije za pobjednike u ratu bile su velike i ne ispustiti kuglicu u njihovu žaru značilo je da si u najmanju ruku državni neprijatelj. Zbog svih tih okolnosti glasači nisu puno eksperimentirali sa svojom sudbinom, a samo najhrabriji glasali su protiv ili su svoj glas ostavili u “ćoravoj” žari, koja nije predstavljala nikoga.

 

Pričalo se, da su na žaru-kutiju gdje se moglo glasovati za Kralja, namjerno, stavili za čuvara Juru Slipoga. Narod je znao da je Jure slijep, ali da ga uši nisu bile ostavile. Naprotiv, čuo je bolje od drugih. Također kažu da su kod prebrojavanja glasova u njegovoj žari našli samo 3 gumene kuglice. Tko je to imao hrabrosti svoju kuglicu spustiti u kraljevu žaru ostati će tajna do kraja svijeta.

Oba navedena primjera nisu narušila demokratska načela davanja glasa po želji odabranoj stranci ili ličnosti, ali su svakako utjecala na broj glasova u pojedinim kutijama.

Tito kao ratni vođa i pobjednik svakako bi dobio izbore velikom većinom, no ipak nije se smjelo riskirati s prvim izborima. Moralo se pod svaku cijenu dobiti i pobijediti Kralja i izbjegličku vladu i krenuti dalje na način koji se razlikovao od onoga kakav je bio između dva rata.

Prva rečenica koju je izgovorila starija žena najbolje su oslikale stanje kakvo je bilo tih prvih poslijeratnih dana na demokratskim izborima, koji su po načinu glasovanja bili najneobičniji za koje znam.

Da ne zaboravim spomenuti ! Nekada se za izbore dugo i temeljito spremalo. U narodu je taj dan gotovo bio praznik, a vlast, ma kakva god da je bila, dala im je svečaniji izgled nego što je to danas. Pitam se; nismo li tu demokratsku tekovinu čovječanstva suviše pojednostavili?!

Do slijedeće priče zdravi i veseli bili.

Vaš Mali Mate