Sve je tiho i mirno. Čuju se samo povici i dozivanja susjeda za pomoć ili da se sastanu na marendi.
Klape ili društvo nigdje nije tako važno i nigdje nema tako
veliku ulogu kao u Dalmaciji, pa bilo to da je na priobalju ili u zaleđu.
Nećete pojesti nikada toliko puno i tako slasno
ako ne jedete u društvu.
Žeđ od ribe i pršuta ne može se "ugasiti" ničim kao s domaćim crnjakom popijenim u društvu.
Zato Dalmatinci njeguju društvo i druženje više od svih naroda na ovim prostorima. Oni su uvijek među sobom dijelili, pa i onda kada nisu puno imali.
Uz mjesečinu i lagano bućkanje mora, širi se miris ribe s gradela. Kroz tihu dalmatinsku pjesmu čuju se zveketi čaša, a u nedostižnoj idili odmaraju se umorna tijela i žuljave ruke.
S drugu stranu Biokova u Krstaticama slika je ista.
Sve je spremno da se ono malo grožđa u najboljoj maniri pripremi za vrenje. Susjedi rado pomažu jedni drugima u pripremi vina, ali svi mi djeluju kao da se međusobno takmiče tko će bolje spremiti tu božju kap primjenjujući svatko svoj recept. Ocjenu kvalitete vina ove će godine lakše biti odrediti, jer je grožđe iz istog vinograda.
U Krstaticama su ne tako davno postojali značajni vinogradi, u kojima se bralo grožđe podjednake kvalitete, poput onoga ubranog na Imotskom polju. No, danas u Krstaticama gotovo da vinogradi i ne postoje. Sve se više Krstačana oslanja na kupnju grožđa od vinogradara s Imotskog polja.
I tako, malo će se još pričekati dok se vino smiri, a onda će nastati vrijeme degustacije i hodanje od konobe do konobe.
Degustacija će početi obično petkom poslije podne, kada Branko Žutoga dođe iz Splita. Branko će najprije otići kod Davora Babićeva na kušanje vina, a potom će se zajedno oba vratiti kod Branka, da bi iza toga završili kod Ante Jurtalova.
Ako slučajno dođe Mate Babićev, e onda se obilazak i degustacija mora ponoviti, istim ili obrnutim redom.
I tako od petka večeri do nedjelje poslije podne obilaze se konobe i ćemeri kako bi se donio pravedan zaključak čije je vino bolje i pitkije. Iako je grožđe iz istog vinograda postoji razlika u vinu.
Interesantno je da je u degustaciji ne učestvuje njihov prijatelj Ministar, naprosto jer je ostao vjeran pivi. Ministar neće popiti niti pivo ako nije u polu litrenoj staklenoj boci. Boca mora biti zelene boje, a pivo jako hladno.
No, ima nešto puno značajnije od degustacije. U našem narodu postoji jedna nakaradna usporedba ljudi koji piju pivo, s onima koji piju vino. Netko može popiti za jedno poslijepodne pola gajbe i više pive i to se smatra normalnim, ali ako popiješ za isto vrijeme litru vina, e onda je to nešto drugo. Onda si pijandura!
To je potpuno nepravedno uspoređivanje.
Do idućeg grožđa zdravi i ne pijani bili!
Vaš Ljubomir Topić (Mali Mate)
Žeđ od ribe i pršuta ne može se "ugasiti" ničim kao s domaćim crnjakom popijenim u društvu.
Zato Dalmatinci njeguju društvo i druženje više od svih naroda na ovim prostorima. Oni su uvijek među sobom dijelili, pa i onda kada nisu puno imali.
Uz mjesečinu i lagano bućkanje mora, širi se miris ribe s gradela. Kroz tihu dalmatinsku pjesmu čuju se zveketi čaša, a u nedostižnoj idili odmaraju se umorna tijela i žuljave ruke.
Vinograd Tomislava Ujevića iz Krivodola
Sve je spremno da se ono malo grožđa u najboljoj maniri pripremi za vrenje. Susjedi rado pomažu jedni drugima u pripremi vina, ali svi mi djeluju kao da se međusobno takmiče tko će bolje spremiti tu božju kap primjenjujući svatko svoj recept. Ocjenu kvalitete vina ove će godine lakše biti odrediti, jer je grožđe iz istog vinograda.
U Krstaticama su ne tako davno postojali značajni vinogradi, u kojima se bralo grožđe podjednake kvalitete, poput onoga ubranog na Imotskom polju. No, danas u Krstaticama gotovo da vinogradi i ne postoje. Sve se više Krstačana oslanja na kupnju grožđa od vinogradara s Imotskog polja.
I tako, malo će se još pričekati dok se vino smiri, a onda će nastati vrijeme degustacije i hodanje od konobe do konobe.
Degustacija će početi obično petkom poslije podne, kada Branko Žutoga dođe iz Splita. Branko će najprije otići kod Davora Babićeva na kušanje vina, a potom će se zajedno oba vratiti kod Branka, da bi iza toga završili kod Ante Jurtalova.
Ako slučajno dođe Mate Babićev, e onda se obilazak i degustacija mora ponoviti, istim ili obrnutim redom.
I tako od petka večeri do nedjelje poslije podne obilaze se konobe i ćemeri kako bi se donio pravedan zaključak čije je vino bolje i pitkije. Iako je grožđe iz istog vinograda postoji razlika u vinu.
Interesantno je da je u degustaciji ne učestvuje njihov prijatelj Ministar, naprosto jer je ostao vjeran pivi. Ministar neće popiti niti pivo ako nije u polu litrenoj staklenoj boci. Boca mora biti zelene boje, a pivo jako hladno.
No, ima nešto puno značajnije od degustacije. U našem narodu postoji jedna nakaradna usporedba ljudi koji piju pivo, s onima koji piju vino. Netko može popiti za jedno poslijepodne pola gajbe i više pive i to se smatra normalnim, ali ako popiješ za isto vrijeme litru vina, e onda je to nešto drugo. Onda si pijandura!
To je potpuno nepravedno uspoređivanje.
Do idućeg grožđa zdravi i ne pijani bili!
Vaš Ljubomir Topić (Mali Mate)
Primjedbe
Objavi komentar