MALI PIŠKO

 

Mnogo puta prošao sam pokraj male i simpatične statue postavljene tik uz rub fontane na Trgu Petra Svačića. Kad sam prolazio mimo fontanu svaki puta sam se divio autoru kako je u liku dječaka ovjekovječio prekrasan moment. U igri i zanosu dječak kao da se takmiči sam sa sobom kako će upravo sada biti najdalji u istiskivanju vode u fontanu. No, za malu statuu vezan je i jedan veseli događaj iz moje mladosti. Bilo je to davno, na dan kad sam pošao na odsluženje vojnog roka.

 

 A. Augustinčić (1900-1979), postavljeno 1954.godine

 
Evo priče;
Stotinjak regruta u pratnji djevojaka i rodbine, uz pjesmu i veselje krenulo je iz općine Zagreb-Centar na željezničku stanicu. Pjevalo se uz gitare i harmoniku, nosile se zastave, pa je trebalo uz dobro raspoloženje obavezno proći kroz centar grada, te se tako na najbolji način oprostiti od civilstva.
Put nas je vodio preko Svačićeva trga i kada smo bili na domak fontane, neki veseljak, očito pod dozom alkohola, pozove nas da probamo pišajući prebaciti dužinu koju mali piško sa svojom cijevi postiže.
Nije nas trebalo puno nagovarati. Skidoše se hlače i s ruba fontane barem stotinjak mladića počelo je pišati u fontanu imitirajući stil i pozu maloga piška.
Nastao je urnebesni smijeh i veselje, jer mnogi svojom nespretnom imitacijom, golim guzama i dlakavim nogama više su sličili na strašila nego na brončanog piška. Bilo je tu svega, od mokrih gaćica do izgubljenih hlača.
Naše veselje tko zna koliko bi trajalo da netko iz obližnjih kuća nije pozvao miliciju. Milicija nas je za tren oka opkolila i sve je završilo prije nego što je počelo.
Vidjeli su da se radi o regrutima, dopratili su nas do željezničke stanice i predali vojnoj policiji, a ona potjerala u već postavljene željezničke vagone.
Najsmješnije je bilo to što nas je nekolicina ostalo bez hlača.
Nekada s milicijom nije bilo šale. U tom metežu nisu dozvolili da pronađemo hlača, koje su završile ili u fontani ili negdje na granama obližnjih stabala. Dakako oni koji su ih izgubili otišli su brz njih.
Važno je da smo bili prvi koji su se počeli "takmičiti" u pišanju s malim piškom. Primjer su slijedile i generacije iza nas, sve do devedesetih godina prošlog stoljeća.
Danas nitko više ne piša u fontanu na dan odlaska u vojsku, naprosto zato što je vojni rok ukinut.
No, ja i dalje sa smiješkom prođem pored fontane na Svačićevom trgu, prisjećajući se svojih vojničkih dana provedenih u Kranju, Postojni i Tržiču.

Zdravi i veseli bili!
Vaš Ljubomir Topić (Mali Mate)