Samoća. Još je zimski period i tu gdje je prošlog ljeta bilo kao u mravinjaku, sada nema žive duše. Možete lutati kilometrima neće te sresti nikoga. Sve se povuklo u zimsko mirovanje i utihu kako bi se spremno dočekalo iduću sezonu .
Malo strpljenja i sve će doći na svoju ustaljenu kolotečinu. Bilje i zelenilo strpljivo čeka veću temperaturu kako bi se i ono punom snagom uključilo u stvaranje mnogo ljepših prizora.
SREBRNA otok VIS (1)
Ovo je jedna od najljepših plaža na otoku Visu, a možda i šire.
Ako ste barem jednom bili u uvali Srebrna, sjetit ćete se plaže koju je priroda izgradila od kao snijeg bijelih kamenih oblutaka. U sjećanje će vam doći i prostrane kamene ploče, prirodno nastale tik uz plažu, upravo kao da ih je čovjek postavio, te hladovine ispod gustih borova čije grane dodiruju površinu mora.
Ljepota kakvu se ne može svugdje naći.
A najvrijednije od svega je more koje i za vrijeme najvećih vrućina ima ugodnu temperaturu.
Plaža je okrenuta prema pučini, pa je karakterizira izrazita čistoća mora.
Do plaže Srebrna dolazi se cestom iz Komiže (19km) ili grada Visa (10km).
Zbog svoje udaljenosti od Komiže i Visa, pa i slabe opremljenosti s pratećim objektima, plaža je slabije posjećena. No, ako želite doživjeti iskonsku prirodu, mir i čisto more, uvala Srebrna će vam sve to pružiti. Zato u akciju......
NIGDJE NIKOGA (2)
Evo još dvije fotografije na kojima se vidi "usamljena ljepota".
Ovdje je do prije desetak godina bilo sve po zakonima ljudske urednosti. U neko vrijeme došao je rat i ljudi su otišli, napuštajući dio otoka kojega su koristili. Ostao je prazan objekt i okoliš oko njega. A odmah iza njih u objekt "useliše" uglavnom naši domaći divljaci, koji su objekt uništili i devastirali do neprepoznatljivosti. Kada su divljačkim hordama vlastita djela postala dosadna i toliko prljava i nimalo interesantna, onda su ih napustili i ostavili na milost i nemilost majci prirodi.
Čovjek ako ne djeluje na prirodu ili ako je bio u njoj pa ju je napustio, onda priroda samostalno uređuje okoliš po svojim zakonima.
Vegetacija raste bez nekih ljudskih zakonitosti, nemilosrdno se boreći za najbolju poziciju s koje će doći do sunčeva svjetla, tog izvora života. U toj borbi iz godine u godinu postaje potpuno slobodna i divlje lijepa. (Snimljeno s balkona devastirane Češke vile u gradu Visu).
NIGDJE NIKOGA (3)
Osim nas dvojice na vidiku kilometrima nigdje nikoga. Moj fotoaparat i ja. Prolazio sam nekoliko puta istim stazama i svaki puta zapnem za neki motiv kojega snimim, pitajući se kako se moglo dogoditi da to jučer nisam vidio i snimio.
Možda je to do raspoloženja, kojega redovno nosim sa sobom, pa onda jedan dan nešto uočim, a drugog ne.
Može se kilometrima hodati uz obalu da ne sretnete živu dušu. Jednostavno vas preuzme iskonski mir i blaženstvo okoliša, kojim se može izliječiti najgore frustracije.
A kada se sjetim nedavnih gužvi koje su bile u toku novogodišnjih praznika, odah me povuče želja da odjurim najbržim galopom do Krstatica ili negdje još dalje, kako bi odmorio dušu i tijelo.
Zato beskrajno volim provoditi ljeto u mojim Krstaticama u kojima uz malo truda i dobre volje rješavaju se svi problemi.
Zahvalan sam mojim starima koji su mi ostavili oazu tišine i mira.
Zdravi i veseli bili.!
Vaš Ljubomir Topić (Mali Mate)
-------
Primjedbe
Objavi komentar