TVRDA STIJENA

 
Stotinjak metara iznad moje rodne kuće, na proplanku s prekrasnim vidikom, gdje se šire mirisi vrijeska, kadulje i smilja, na mjestu gdje se godinama uoči praznika pale vatre (svitnjaci), po ideji mojih unuka, urezao sam u kamen njihova imena.
Nije to bilo-kakvo mjesto. To je za njih i mene, moglo bi se reći spomen mjesto. 



Od vremena dok još nisu znali hodati, svakog ljeta, dolazili smo u Krstatice i ostajali gotovo cijelo ljeto. U vrijeme dozrijevanja kupina nosio sam, najprije Ivora, a zatim Niu na proplanak na Vlaku. 
Na tom mjestu, na ovom kamenu, stotine puta držao sam ih na koljenu, ispričao im bezbroj priča i ubrao u neposrednoj blizini na kilograme sočnih kupina.
I danas su naša najdraža druženja odlasci na Vlaku i branje kupina. Baš tu na ovoj stijeni davno su stvorene nježne i neraskidive veze između dida i njegovih unuka
Vrijeme neumitno prolazi, unuci odrastaju, a ja starim. Ne znam do kada će trajati "branje kupina", ali s kakvom radošću posjećujemo našu stijenu, mislim da neće tako brzo prestati.
No, kad ja otiđem tamo daleko u beskrajne visine, kad me više neće biti tu pokraj njih, kad oni budu svom pokoljenju pričali priče i brali kupine, gotovo sam siguran da će rado dolaziti na ovo mjesto.



Moje putovanje u beskraj bilo bi lakše kad bih znao da će svoje priče počinjati riječima; djeco vidite li ovo.....ovo je uklesao vaš djed, ili pradjed ili još dalje šukundjed. Bilo je to davno, davno...!!! 
U vašoj priči nemojte ništa lagati....ispričajte samo običnu priču o beskrajnoj ljubavi između jednog djeda i njegovih unuka....čuti ću ja sve, ma koliko god bio daleko...

Posvećeno svim tim tananim i beskrajno dragim vezama koje su unuci ispleli u srcima svojih baka i djedova.!!

Do skorog javljanja zdravi i veseli bili!
Vaš Mali Mate

Primjedbe